Totalno kilava (i blago nagluha), nakon cjelonoćnog provoda dan ranije, sam se zaputila u KSET pogledati Stonebride. Priznajem, da su svirali samo Zippo sumnjam da bi me itko izvukao iz kreveta ponovo van.

U KSET-u je vladala prilična gužva i nitko nije nosio majicu Zippo (osim možda samih Talijana), ali se majica Stonebride mogla često uočiti u gomili. A bome imaju lijepe majice, moram reći. Uglavnom bilo je bolno očito da je 90% ljudi došlo gledati domaći bend. A kad je taj bend krenuo postalo je još očitije. Kao da ste zalutali na neki tulum. Svi sve znaju, bend se zafrkava na pozornici, pa se zafrkava s publikom, a fotografa koji su ležali po stejđu i hvatali što začudniji kut je bilo na bacanje. Stonebride su mi bili definitivno najbolji što sam ih dosad gledala. Zvuk im je postao teži i mračniji, što je za mene uvijek dobar smjer, i jedva čekam da čujem kako će sve to zvučati na albumu kad ih kroz prste propusti Billy Anderson. Uopće mi nije jasno da bend poput Stonebride mora lampom tražiti tko će im izdati album, umjesto da se izdavačke kuće potuku oko njih. Kombinacija sludgea, psihodelije, stonera, bluesa i tko zna čega sve ne, koju sviraju Stonebride zvuči više nego odlično. Ali da bi ih se doživjelo treba ih se ipak vidjeti na koncertu, pjevača koji leži na pozornici, kleči ili visi s mikrofona u oblaku dima s cigaretom koja samo što nije dogorjela do filtera i spalila mu prste, gitaristu koji bi valjda da imaju pozornicu od sto metara po njoj radio krugove s obaveznim nasađivanjem na rub iste s jednom nogom u publici, basistu čiji svaki udarac žice osjetite u svakoj koščici u tijelu i bubnjara koji je već na prvoj pjesmi slomio nekoliko setova palica. To su Stonebride. Morate ih voljeti. Zippo nisu imali nimalo lak zadatak nastaviti nakon Stonebride. Publika se znatno prorijedila, dio ljudi je ostao na šanku, ali dosta ih je naprosto otišlo. Nisam stvarno ništa posebno očekivala od Talijana, ali ugodno su iznenadili. Totalno drugačiji pristup od Stonebride. Manje mračno, manje teško, s povremenim proklizavanjem u metal i pjevačem koji se svojski trudio da nas animira pjevanje, pričanjem i skakanjem o pozornici. I uspjelo mu je, tako da mi je na kraju bilo žao što su morali kratiti setlistu jer se bližila ponoć, a izgleda da je sve malo kasnilo.

ana // 23/10/2007

> vidi sve fotke // see all photos