U toku Eura 2008. još uvijek se ponekad isplati skočiti na neki koncert, barem onda kada nije termin predviđen za našu nogometnu selekciju. Tako je neposredno nakon očajničke bunker defanzivne igre bivših europskih prvaka Grčke koji su glatko poraženi od Švedske 0-2, startao večerašnji ogled dva perspektivna hrvatska indie-rock sastava. Negdje oko 23h prvi su krenuli S3NGS (bivši NoS3NGS) i pred zainteresiranim auditorijem koji nije ostao sjediti na terasi odmah startali s brzim i energičnim punk-rock'n'roll nabijenim brojevima "Samuraj" i "Univerzalka" (jednu nisam uspio zabilježiti), te je potom Lički svoj bas zamijenio s klavirom odsviravši znamenite "Ptice". Zatim je slijedio virtuozni 'espana' početak na basu brze kompozicije "Baterije" gdje su obilato koristili dvoglasna pjevanja, te su se nakon još jednog brzog broja ponovno vratili u lagani tempo sa "Cirkus cirkular" (Lički ponovno na klaviru i basu) koju su kasnije nastavili u bržoj varijanti. Posljednju su izveli "Vi, NoS3NGS i mi" uz ritam blizak koračnici gdje se nakratko mR-u ištekao kabel iz gitare, te su zadnjih 10-20 sekundi otprašili kratki i žestoki neobavezni tzv. outro, prepostavljam bez imena. Sve to sada izgleda bajno i sjajno, no činjenica je da su S3ngsi te večeri imali vrlo loš zvuk. Vokali su bili nejasni i nerazumljivi, vrlo loše obojeni, zvuk se linearno širio uzrokujući kakofoniju i disharmonične neželjene efekte, te je band spram onoga kako inače zvuči uživo (barem u Saxu ili u Tvornici, o VipINmusicu 2007. ne treba niti govoriti), ovaj puta sasvim podbacio. Stvar je sasvim jednostavna - tehničar koji im je radio tonsku probu je otišao i nije ostavio tehnički rider za miks-pult, na njegovo mjesto je došao tonac koji je radio The Orange Strips koji nije želio mijenjati namješteni zvuk i tu je razlog lošeg zvuka. Šteta, jer momci su se trudili pružiti maksimum u ovih 40 minuta, te su na kraju rekli da su se na pozornici u monitorima čuli vrlo dobro. Ali, za prolivenim mlijekom više se ne isplati tugovati... Biti će bolje drugi put. Nakon kraće pauze uz pivo koje ima paprenu cijenu od 18 kuna, na pozornicu izlaze THE ORANGE STRIPS kojima je ovo bio prvi koncert (ili barem jedan od prvih nastupa) nakon nedavnog objavljivanja fenomenalnog debija "Follow LP". Album su predstavili gotovo u kompletu (jedino nisu odsvirali "Northern lights" i "Phone Cardiff") s razlikom što su redosljed pjesama koncipirali po svojem nahođenju kojim su zaokružili kružni tijek svojeg nastupa isprepličući brže kompozicije s onim laganijim. Nastup su otvorili s uvodnikom albuma, sjajnom pjesmom "Song without a hero", nastavili s "Gino Stavros" koju je Valdet šaljivo prokomentirao da se tako trebao zvati band u svojim počecima prije 6 godina. Na ove dvije skladbe zvuk im je bio prilično mutan, klavijature su se djelomično čule, vokal je bio također nerazgovijetan, no u nastavku zvuk se znatno poboljšao i sve je nadalje teklo u pozitivnom zvučnom okružju. Redale su se kompozicije "In the lake", "Kissed a girl", "Follow", "Madras", "Chinese box", "The fire", "Letters in your mailbox", sve do posljednje "Loell Duin" s kojom i završava sam album. Jedini izuzetak od albuma bila je skladba "Suffocate in love" koju su svirali treću po redu, te se ne nalazi na albumu. Vidiš, vidiš... tek sada sam to primjetio. Valdet je između pjesama vrlo kratko bacao sitne pošalice, momci su se povremeno krijepili osviježenjem u vrlo sparnoj večeri, a publika je sa zanimanjem pratila njihov glazbeno-vokalni kolaž. Nema se šta hvaliti, kuditi ili kritizirati ovaj njihov nastup. Oni su se po tko zna koji puta dokazali kao pravi homogeni i kompaktibilan indie rock-pop sastav kojem je svaki kotačić dobro podmazan, cijela mašina radi besprijekorno, te su motor koji se dobro razradio i spreman je za prave utrke. S njima se slobodno može voziti nekoliko stotina tisuća milja prije prve generalke koja je godinama daleko ispred njih. Potpuno su spremni za upotrebu u svim oblicima.

horvi // 15/06/2008