Večer na kome su uz nastupe pobjednika HGF-a unazad 5 godina promovirana i dva albuma - "Šljuk" Valungara i Razni izvođači - "HGF 1996 - 2008 pobjednici". Klub Sax bio je domaćinom najave 13. po redu HGF-a, te je zbog programske sheme samog kluba taj termin dodjeljen ponedjeljku. Ispočetka se činilo da izbor tog dana nije najsretniji, no kasnije se ispostavilo da je bio više nego pun pogodak ne samo što se tiče izvođačkih sposobnosti, već i što se tiče odaziva publike. Četiri izvođača koji su bili pobjednicima ovog demo festivala unazad nekoliko godina skoro pa da su jedini od svih pobjednika koji još uvijek rade aktivno i s punom snagom. Tako primjerice uz renomirane Stampedo i splitsko Đubrivo koji neprekidno egzistiraju doguravši do toga da ostvaruju zapažene koncerte (mada vrlo rijetke u posljednje vrijeme), meni osobno je prilično teško oko srca zbog Minimum System Requirements (pobjednici 2006) koji su se razišli nepunih godinu dana nakon pobjede i iza sebe nisu ostavili nikakav zvanično objavljeni zapis. U 21.30h prvo su izašli HEROINA koji su bili pobjednici HGF-a 2007. zajedno sa SAKE iz Rijeke i propisno iznenadili ove večeri. Doduše, frontmen Hrvoje nije imao manevre po pozornici sa bacanjem po podu, ekstazama i transem, ali band je iznenadio sa nekolicinom upečatljivih novih skladbi. Napreduju iz nastupa u nastup, a da su negdje na zapadu, za njih bi se otimale najveće independent etikete. Hrvoje je jedan od rijetkih rock vokala u Hrvata koji ima pravilan akcent i izgovor, piše gramatički pravilne tekstove, te ih uz to izvodi na majstorski i superioran način, a tematski su obavijeni mrakovima i strahotama kao da su izašle iz same pjesmarice Nick Cavea. Nažalost, još im nije pošlo za rukom da objave debi album jer očigledno pucaju vrlo visoko i na sigurno. No, sudeći po tome da u svom fahu nemaju skoro nikakvu konkurenciju u Hrvatskoj, a Cave je popularan do nebesa, svojim prvim radom će sasvim sigurno iznenaditi sve ljubitelje mračnjaštva ovijenog u čvrsti i sirovi indie-rock/blues na tragovima Grinderman i The Birthday Party.

Nakon toga izašla je miss Jelena Vanjek Vasiljević, dobro znana krupna vokalistica Valungara koja je skratila kosu, promijenila frizuru (skoro je nisam prepoznao i mislio sam da je Lora iz Kimiko) i fino uvela s najavom narednog, 13. HGF-a. Potom je izašao Siniša Bizović, vlasnik etikete Spona iz Zagreba koja je već plasirala čitav niz hrvatskih izvođača (Gatuzo, Gretta, Dosh Lee, Afion, Valungari...), a između ostalog je i urednik kompilacije Razni izvođači - "HGF 1996 - 2008 pobjednici", te je ukratko objasnio da je kompilacija sastavljena po redosljedu godina kako su se pobjednici nizali, te da je pokušao na nju uvrstiti po jedan snimak svakog od njih upravo iz onog perioda kada su dotični izvođači bili pobjednici. Mislim, razumijem čovjeka s kakvim se paradoksima susreo jer su neki od izvođača svoje prve albume objavili po 3-4-5 godina kasnije, neki ga nikada nisu objavili i imali su snimke koji ponekad nisu zadovoljavali nivo zvaničnog zapisa. U vrijeme kada je HGF startao malo tko je imao takav luksuz da pomoću kompjutera i programa digitalizira i pročisti zvuk, te se sve radilo mahom na audio kasete. Ali, šta ćeš, to je demo-scena i pomalo romantična kao takva ostaje pohranjena u pred-kibernetsko doba... Zatim se pojavio Krešimir Končevski, dobro znani frontman Zadruge koji je uz Goran Vrgoča i Goran Koraća bio idejni začetnik HGF-a. On je u svojem poznatom, domaćem kajkavskom tonu ukratko ispripovjedio kako su počeli 1996. s idejom da obogate domaću scenu novim izvođačima, kako su startali s velikim ambicijama (prvi urednik HGF-a bio je Ante Batinović) i kako je nakon dvije godine odustao jer je on više volio da pobjede heavy metal i punk bandovi (prvi pobjednici HGF-a bili su Stampedo, a drugi Pun kufer). Naravno, Krešimir je svih ovih dosadašnjih 12 HGF-a pratio, a povremeno je nastupao ili kao zafrkantski voditelj ili sa svojom legendarnom Zadrugom u nezvaničnom dijelu programa. Potajno, onako između nas, najavljen je veliki spektakl ovogodišnjeg HGF-a u Zaboku sa nekim velikim gostujućim iznenađenjima o kojima će biti riječi kroz narednih mjesec-dva. Onda negdje oko 22.30h izašli su TRANZISTOR, po pobjedničkom stažu najstariji od svih (2004.), te po običaju, band su koji unatoč svim najavama još nije objavio debi album. Ali navodno dolazi vrlo brzo pod naslovom "Evanđelje po Fenderu" kojeg bi trebao objaviti Dallas Records... A frontmen i gitarist Hrvoje Prskalo fino je upotpunio ovu večer riječima na samom početku nastupa: 'mi smo bili sportski tipovi, osnovali smo rock-band, došli na HGF i tamo pobjedili 2004. Poslije toga dobili smo 60-70 kila i jednostavno ste nam uništili živote' (ha-ha-ha). No, Tranzistor su po običaju odsvirali sjajnih pola sata koje bih mogao prepričavati u superlativima (kao i sve aktere ove večeri), ali s razlikom velike dominacije čistog gitarskog rock zvuka i ponekih zaista odličnih 'eksperimenata' (primjerice psihodelični techno-rock) koji u hrvatskoj rock glazbi i nisu tako česti kao kod naših susjeda iz Srbije. Posljednja skladba bila im je baš upravo iz vremena kada su pobijedili, "Dižem se" koji se nalazi i na kompilaciji "HGF 1996 - 2008 pobjednici". A onda VALUNGARI koji su se po običaju 'nabrijali' iz sve snage. Naravno, njihova snaga su uglavnom sjajni tekstovi frontmena Kove - Marka Kovačića koji se šegači sa svim priprostim oblicima života na prozaičan punk-rock način, te njihova glazba koja je živa i poticajna. A o scenskom nastupu da se i ne govori. Zafrkanti svoje vrste, spoj sa Hitchcock bandom koji nažalost još nije uspio dogurati do takvog statusa, ali valjda će biti jer grabe punom parom. Valungari su ovom prilikom promovirali svoj konačni prvijenac "Šljuk" čekajući ga punih 15 godina, te su u skučenim okvirima kluba Sax održali još jedan u nizu svojih mini spektakla. Ne bi htio niti zamisliti u šta bi se ovo moglo pretvoriti kada jednog dana nastupe pred 10 ili 20 tisuća ljudi koji će svi odreda znati njihove pjesme poput Hladnog piva ili Prljavog kazališta. Biti će oni veliki komercijalni band jer imaju pjesme koje ostaju poput Gustafa, Six Pack, Partibrejkersa, Majki, Psihomodo Pop... Baš upravo te večeri je zvanično objavljen njihov album "Šljuk" i satirično sam pitao Kovu jel' to trebalo tako dugo čekati, a on je rekao 'ma ajde, kaj te to brine, popij si pivu'. Ponedjeljak, hvala ne... Ima puno pozitivnih detalja o kojima bih mogao govoriti, ali Valungari znaju i umiju od sitnice napraviti feštu. Feštu ponedjeljkom. Kad djevojke oko stolova i mlađahni momci cupkaju nogama tražeći plesni podij i skandiranje u skučenom klubu to nije mala stvar. A da iznenađenje bude veće, na pozornici se sasvim neočekivano pojavio Hogar - Rade Preradović, legenda hrvatskog punk-hc (vokal banda Motus) kojeg su pozvali iz publike da s njima otpjeva hit "Smotaj joint", tako da se i sam Hogar iznenadio. Ali je to napravio odlično, zafrkantski do daske imitirajući svojim punkerskim vokalom narodnjake s kojima se šegači u gotovo art-punk stilu. Trebam napomenuti vokal Jelene koja ima nevjerojatnu mogućnost oktava - čas pjeva stilistički u punk i rocku, čas je jazz improvizirana, a u jednom trenutku me nevjerojatno iznenadila jer sam sjedio taman u tom sektoru pored pozornice kada se Kova neprekidno ispoljavao kao frontman i stalno mi je zasjenjivao Jelenu. Pomislio sam, ovu dionicu svira trubač (Boris Šaronja) koji se u međuvremenu pridružio ekipi, ali vidio sam ga da ne svira nego da Jelena improvizira s vokalom zvuk melodije trube što je bilo fenomenalno i malo tko je to uspio u onoj sjajnoj i brzoj izvedbi shvatiti. Valungari su ponovno pokazali da su sjajan instrumentalistički band, te su izveli i mini skeč gdje su frontmana Kovu dotukli sa sjekirama, plastičnim naravno. I na samom kraju nastupili su ADASTRA, dobro znani kvartet kojeg predvodi Jerko Marić (ex-Flare) koji je na samom početku rekao da im je nastup na HGF 2005. bio prvi javni koncert, te da su ostali šokirani kada su pobijedili. Oni su od svih večerašnjih izvođača svirali najkraće izvevši svega 3-4 skladbe (između ostalih "Ja se kajem" i "Nabujala rijeka") u klasičnom rock formatu bez dodatka onih elektronskih pedala koji im stvaraju dodatne zvukove nalik na elektroniku i synth. Band je bio raspoložen i dozvan na bis, ali Jerko je na kraju rekao 'ma dajte ljudi, pa ponedjeljak je'. Šteta što nisu odsvirali još poneku skladbu, barem "Surovi grade" koju su mahom svi očekivali. Ovako se audijencija vrlo brzo razišla jer je taj vražji ponedjeljak ponekad toliko grozomoran da se niti uz najbolju zabavu čovjek ne može opustiti i zaboraviti na profesionalne dužnosti na poslu koje ga očekuju ujutro.

Zaista fina i ugodna večer na kojoj su se uz sve navedeno tokom nekih 3 i pol sata programa na velikom ekranu emitirale fotografije sa posljednja tri HGF-a koji je podsjetio na vrlo oštre konkurencije. Tako su se mogli vidjeti No Chance, Hitchcock, Sheitans, Miki i Srebrni Miševi, Koh, Sepal, Stimulans, Kreutzer, Altera, Veli Jože..., te brdo sada više neaktivnih sastava poput Mental Harakiri ili pobjednika Minimum System Requirements.

Samo još jednom podsjetimo da se prijave za 13.HGF mogu dostaviti do 10.IV 2009., a sve infromacije potražite na www.spona.com.hr

horvi // 06/03/2009

> vidi sve fotke // see all photos