Ne znam da li da ovu recenziju počnem sa "nekad davno…" ili s "bilo jednom…." ali zasigurno se radi o prisjećanju na bolje vrijeme. Maxov glas i Kisserova gitara bila je malo bolja od krčanja iz zvučnika, pjesme su bile baražni thrash komadi a fiksacija na djembe, indiose i Pacha Mamu nije se niti približno nazirala. Poslije "Rootsa" stvari su otišle ukrivo, kao i kod svih velikih bandova (pada mi na pamet Zabranjeno Pušenje, minus politika) tako da su nama jednoć klincima a danas osviještenim radnim bitangama ostale dobre misli o nedodirljivosti Sepulture, jedinog, pravog i naj, naj i šta sve ne…metal banda.

Sepulturu s gazdom Kisserom na čelu, sam odgledao i maltene odsanjao u punom, i za divno čudo, odlično ozvučenom Boogaloou, te odurlao dijelove teksta kojeg sam se mogao sjetiti. Nekad sam i ja vježbao Maxov urlik uz krčanje iz ITT-jevog zvučnika, a stare se navade ne gube lako. Znaju to dobro svi oni koji su pjevali skupa s čudnim, distorziranim glasovima koji su pripovijedali o svojim i svjetskim mukama u dalekoj zemlji Americi preko Velike Bare. Jedna od ovih osvještenih bitangi, tojest ja, dobila je mogućnost da vidi Maxa, ako ne sa Sepulturom a ono barem sa Soulflyjem, i time ostvari snove iz pubertetskih dana. Andreas je ostao dosljedan svojoj konceptualnosti, radnoj etici, i progresivnosti, a Max je ostao razigrani klinac koji je u nastojanju da ostane klinac, porušio stare mostove i započeo duhovno putovanje za smislom i bitkom te ga nazvao Soulfly, i nastavio razvijati groove metal kojeg je sa Sepulturom započeo na Chaos A.D. I zapeo negdje na pola puta između duhosvnog ostvarenje i egotripa, ali bez LSD-ja. Ili što bi reko naš narod, puko ko tromblon.

Okružio se odličnim muzičarima, napravio ko noga debele dreadove, namaljao brazilsku zastavu na gitaru i eto ti novog ludog pro-rok(enrola) za treći milenij. I sve bih ja to prorokovanje i duhovno samoostvarenje progutao kako to samo masa može, da Max tu i tamo nešto otpjeva. Umjesto toga skače po stageu ko majmun na gljivama i viče "Come on, you fuckers!". Zamislite vi toga genijalca! Odlučio čovjek iz "rootsa" promjeniti pristup publici pa prepustio njoj da pjeva! Možda je u svojoj proročkoj glavi zamislio da sva njegova publika po cijele dane drnda po gitarama pa ih onda šverca na koncerte pored bijesnih redara samo zato da bi svirala zajedno s njim, odnosno umjesto njega? Da, Makso je u sat i pol vremena koncerta odsvirao čak dva-tri tona. Alo, zemlja Maksu Cavaleri! Ili da kažem calaveri (španj. Nesreća, katastrofa, fijasko) I Ali neka, zato su tu dva uplašena momka pritom i odlična muzičara u svojim srednjim dvadesetima koji nadoknađuju sve što gazda promaši, uključujući i pjevanje, i još kvalitetno odrađuju svoje dijelove. Ajde, pomislio sam, možda je to ipak dio nekog scenskog nastupa, možda se Makso unormali pa skuži da ima i nas koji bi voljeli čuti njegov umilni glasić uz koji smo odrastali, umjesto da samo urlamo stihove koje on NE pjeva i pritom se osjećamo kao zadnji tupani. Ali, ne, Makso i dalje štrika prstima po zraku, pokazuje naizmjence "rogove" i "srednji prst", mjenja majice, mikrofone i gitare koje nije ni odsvirao. I to svake dvije-tri pjesme koje nije ni otpjevao. A momci oko njega umiru trudeći se da spase ono što se spasiti dade.

Kako koncert odmiče, Makso sve manje i manje pjeva a sve više dijeli petice prvim redovima. U naletu inspiracije odlučuje povući nekog klinca na stejdž koji se jadan zapetljao o redarevu ćelu , i dobio par ćuški. Onda se umješao i Max pa je sirotog redara švajznuo "brazilom" po glavi, da bi se na kraju umješao i enormni "roadie" koji u toj strci ni sam nije znao koga da mlati. Ipak, Makso je izvukao tinejdžera na stage i pustio ga da urla na mikrofon! Sreća ravna otkrivenju Nakon par "growlova", pozdravio je sve prisutne "rogovima" i sunovratio se u gomilu . Međutim nije on jedini. Bilo ih je još pijanih i zajapurenih koji su vidjeli da se sad može pokraj redara pa su i oni odlučili malo pljuvati u mikrofon.

Ma svaka tebi čast, Makso moj, što fanovima puštaš da pjevaju s tobom, ali neoprostivo si zajebao "Refuse/Resist". Ipak nisam došao da gledam njih nego tebe, konju jedan čupavi iz Brazila koji si i zaslužan što su ti klinci tamo gdje jesu. Znam da već dva mjeseca sviraš svaki dan na drugom mjestu, no, htio si rock'n'roll, i dobio si rock'n'roll pa onda izvoli rokaj kako treba, a nemoj se skrivati iza pijanih fanova i čuvati glas za festivale u sjevernoj Europi.

Znam da voliš Cannibal Corpse, ne moraš pokazivat svima kako dobru majicu imaš. Kako bi bilo da se primiš gitare i barem priglupo jednostavnu "Umababaraumu" odsviraš momački i bez izigravanja Boba Marleyja?

Otkrio si duhovno samoostvarenje, pa onda ga barem pokaži tako što otpjevati cijeli "Roots Bloody Roots"s fanovima ili bez njih. Cijeli Makso, rekao sam cijeli!

Skakanje u publiku ti mogu oprostiti, ali zašto si dođavola bacio gitaru u publiku? Znam da većina tvoijih fanova svršava samo čim vidi B.C. Rich Warlock model, (još iz tvojih ruku) ali mogao si klincu ostaviti tu glupu gitaru koju praktički nisi ni svirao. Da stvar bude gora, sigurno ih imaš još najmanje pedeset . I još jedna stvar. Nisi baš morao poslati roadieje da mu je dođu oteti. Bilo je otužno za gledati kako se mali primio te gitare kao da mu život ovisi o njoj, i dva člana ekipe kako mu je, bojeći se otkaza, očajnički trgaju iz ruku. Izgledalo je to gore nego borbe lavova oko ostataka mrtvog gnua na NatGeo Wildu.

I na kraju, Makso, nemoj ovo shvatiti osobno, ali oguli tog Lucifera s prsa. Sramotiš jednog od najstarijih i najistinskijih punkera poznatih čovječanstvu. Zapravo, oguli sve tetovaže, ostavi se rock'n'rolla, zaredi se u samostan u Amazoni i napiši memoare. Bit će mi zanimljivo čitati tvoj doživljaj o svirci u zemlji kojoj se više nećeš sjećati ni imena, u kojoj si herojski zaštitio fana od zločestog redara i omogućio mu ostvarenje životnog sna. A ja ću se sjećati da sam umjesto duhovno osvještenog heroja vidio još jednu razmaženu rock-zvijezdu koja dane provodi zatvorena u svojoj vili i izlazi samo kad snima album ili kad ide na turneju.

djole // 16/03/2009