Amerika je stvarno jedna zanimljiva zemlja prepuna veseljaka, bećara, obožavatelja oružja i loše hrane. Eto recimo, ako se kojim slučajem zoveš Jesse Hughes, dolaziš iz Texasa i poznaješ Josha Hommeja, sve što trebaš je uzgojiti brke, nabiti ray-ban očale i naučiti dva akorda u tri mjeseca. Sva je prilika da će ti se kad-tad desiti neka turneja po Europi, da ćeš se nekažnjeno moći odjevati kao kauboj na LSD-ju iz akcijskih B-filmova o kamionima, ljubit ruke curama iz prvog reda i dobacivat razne švalerske fore i prolit si Kolu po pojačalu i da će ti zato još pljeskati i obožavati te još više. Malo je ljudi na ovom svijetu koji se mogu izvući s tim, i postići da se o tome piše po Internetu i po naslovnim stranicama glazbenih časopisa (dobro, pisalo bi se i kod nas kad bismo ga imali). A Jesse Hughes, i njegovi dva kolege (oni koji se vide naprijed) od kojih je jedan obučen kao sredovječni trener pilatesa koji je otkrio bombone a ovaj drugi kao vampir iz kineskih horora, te njihov nevidljivi bubnjar su jedni od tih ljudi. Jesse ni sam ne krije činjenicu da je gitaru naučio svirati tri ili četiri mjeseca prije svog prvog koncerta a ta se činjenica i danas vidi. EODM, izuzev zajebancije koju prodaju na stejdžu te odlične komunikacije s publikom nemaju bogzna što za ponuditi. Kad im čujete dvije-tri pjesme, čuli ste ih sve. Nenametljive su to troakordne drndalice brzog ili srednje-brzog tempa u disco-punk-rock fazonu koje funkcioniraju kao radijski hit, kao spot ili nikako. Od svih stvari koje su EODM odsvirali u pamćenju mi je ostala jedino "I Only Want You" koja se vjerojatno sad dok ovo pišem, vrti negdje na radiju, a nju su svirali prvu.

Sve ostale pjesmice EODM mogu se svesti na A-D-E i "Shit Goddayaamn!".

I da sumiramo. Ako zanemarimo pjesme, taj najvažniji sastavni dio jednog koncerta ostat će nam prosječni main-stream band s pokojom dobrom pjesmom i rijetko pametnim autoironičnim frontmanom koji daje izjave poput: " Zašto Eagles of Death Metal? Pa mi smo za death metal ono što su Eaglesi bili za rock!" I tu staje sva priča.

djole // 25/03/2009