Nakon poduže pauze protekle od najave i koncerta pa do ovog osvrta, uzrokovane višom (i nekom drugom) silom, ne mogu ništa pametno reći do li: Iskrene isprike! A najbizarnije je da, ukoliko neki koncert nije zaslužio toliko odugovlačenje, onda je to upravo ovaj, IMHO najbolji koncert ovogodišnjeg "Žednog uha", furiozni završetak istog i, ako smijem ustvrditi, najbolji koncert kojem sam imao čast prisustvovati u posljednjih godinu, dvije!

Krenimo kronološki... Uz prilično mirno i tiho zagrijavanje "Demode"-a svi smo jedva dočekali prve zvukove završne tonske Health-a iz "sjedačke" dvorane. Naštimavanje, priprema i onda je počelo... Furiozno, bučno, žestoko, uigrano, originalno + sve ono što sam napisao u najavi. Taj "Health" stvarno ima neki đavolski magnetizam koji me je tjerao da ne trepćem do samog kraja. U jednom trenu čak su i zaštitari, privučeni neobičnom glazbom, došli vidjeti o čemu se radi. Da bude jasno, ne radi se o nekom vrhunskom sviračkom umijeću, virtuoznosti, radi se o načinu na koji koriste instrumente, načinu na koji se dopunjuju, te prijemčivosti cjelokupnog njihovog malog, ali vrijednog opusa.

A onda su nakon kraće pauze istrčali ZU, koje su već svi čuli i mislili da sve znaju što mogu očekivati. Oh, kako brzopleto i oh kako pogrešno! Prisustvovali smo daleko najboljem nastupu "ZU"-ofaca u Zagrebu i svjedočili pravom kvalitativnom pomaku banda na višu razinu. Jer jako dobar band postao je fantastičan, pa iako bez Mike Pattona, prisustvovali smo bubnjarskim bravurama do iznemoglosti uz litre znoja, čovjeku koji iz bas gitare izvlači bas dionice i dionice električne gitare (često i istovremeno), te strahovito moćnim plućima koja su davala "štroma" ogromnom bas saksofonu. Masno, valjajuće, masivno! I sjajno od početka do kraja!

Da rezimiramo: ono što su "Health" postigli privlačnošću materijala, to su "ZU" dopunili vanserijskim muziciranjem. Pa onima koji s nestrpljenjem čekaju rezultat utakmice iz najave možemo samo saopćiti: neriješeno sa hrpom golova!

A u jednom je trenutku, na početku koncerta, bubnjar "ZU"-a ustao i povikao: "Are you with us?". Tada sam si pomislio: "Of course we are! And we'll be!".

I tako se žedno uho napilo... I to preko uške!

Hvala im svima!

danko // 15/05/2009