Ne bih ništa rekao da nisam bio v Xetu prije točno tromjesečja, ali Ajkula biva sve luđi i normalniji, a pod time smatram da se prirodnije odnosi prema publici, svojom gejštinom vrlo otvoreno komunicira sa slušateljstvom, stvarajući tako poseban brand Novog Sada, a Dave Gahan ne da se ne bi posramio, već bi ga okrunio titulom prvog zamjenika Brze Mode. Kako i na koji način Ajkula dopire do fanova, zec sigurno ne leži u njegovom glasu, koji je relativno super imitacija Gahana i samim time bend ima licencu da se nazove Real tribute. Zec leži u nestereotipnom ponašanju vrlo slobodnog pojedinca, mameći svaku žensku na plesnom podiju da se igra s njim i da si bulje međusobno u oči. Ajkulin šarm se djelomično krije i u očima. Na kraju je najvažnije od svega protumačiti pjevačevu filozofiju onakvu kakva ona je, ne skrivajući ništa pred očima. Zbog upravo toga Ajkulu svi cijene, traži ga cijeli svijet, London mu je sljedeća destinacija i životna stepenica, a ako ikad više dođe u Tvornicu to će biti čast za Nju, a na stage će se spuštati i helikopter. Tehničke detalje koncerta nije potrebno dovesti u pitanje, sve faze Depechea su pravomjerno prikazane majstorski prolazeći set listom koja je objedinila sva zapažena izdanja the Modea. Toliko o set listi.

A sad se analiziram opet Ajkulu. Ne ostaju sve stvari u sjećanju kao što je ovaj likonja. Lik je poseban, svi ga gledaju da ne bi u sljedećem koraku učinio neku glupost, koju zapravo nikad ne učini do kraja da bi se svi smijali, već ga promatraju s divljenjem kako se uvik izvuče bez debljeg kraja. Pričanje upečatljivog srpskog među pesmama nije nikome vidljivo smetalo, dapače svi su ga beznacionalno motrili kao jednog sentimentalnog čovjeka koji vrlo emocionalno doživljava svoj rad i u kojeg se čovik fakat može uživiti. Scenografija je bila na zidu. Veliki platneni stolnjak visio je prek' cijelog zida između bine i tribine, s lijeve strane ako gledaš sa pozornice. Na 'gromnom stolnjaku piše Dave we're a bit late but hpy b-day! Tu su svi redom, crnim markerom ostavljali želje za pjevača.

Sad bi mu sigurno svi zaželjeli brzi oporavak od stomačnih problema jerbo nitko ne želi novi Offspring, Metallicu ili Lenny Kravitza. Želimo novi koncert, utrpan negdje u rupi među velikim evropskim odredištima, i to na dan koji će pasati ama baš svim imaocima karte. Devetog svibnja još nisu bile poznate probavne smetnje, tako da je DM Real Tribute pravodobno i pravomjesno odsvirao svoju gažu. Dečki praše, a među tim dečkima jednog sasvim sigurno neću nikad zaboraviti. Prilično mislim da mnogi dijele moje mišljenje.

marin // 18/05/2009