Malo kasnim sa ovim raportom, ali, šta će te… Viša sila me spriječila da ga napišem na vrijeme, a i malo me omeo Marinov raport koji se samo površno dotaknuo koncerta u Spunku jer je te večeri promjenio nekoliko lokacija.

No, okey, tamo sam bio i zabilježio sjajne dojmove dva banda koji se po svemu potpuno razlikuju kao kruška i jabuka. Prvenstveno sam došao radi mini promocije novog, drugog po redu albuma zagrebačkog banda Radost! pod naslovom "Radost! si i u radost ćeš se pretvoriti" koji je objavljen ovih dana kao samostalno d.i.y. izdanje. Oni su potpuno neobičan rock band koji po mnogo čemu odudara od stereotipnih zagrebačkih i hrvatskih rock sastava ako im se 'zvijezde' i sudbina toga dana osmijehnu. A taj utorak je bio baš idealan dan, odnosno veče kada su im se svi parametri poklopili taman onako kako treba. Jer naime, kada je frontmen Grale/ Brale (aka Granko Babunović, stalno mijenja imena) u elementu, tada i čitav band eksplodira, te od njih možete dobiti najsjajniju porciju humorističnog koncerta koji po svojim osobinama podsjeća na rock stand-up satiru. Grale se večeras dobro pripremio, bio je veoma raspoložen, a i sama atmosfera u Spunku je uvijek takva da se mahom svi bandovi osjećaju intimno što još dodatno utječe na adrenalin. Brale je jedna vrsta frontmena koji je strahoviti satiričar, te mu band pruža potporu za njegove humoreske koje, istina, ne govore o ničemu važnome, štoviše banalne su poput humoristične serije "Seinfild", ali izvedba je ta kojoj se jednostavno morate smijati i veseliti jer su ponekad toliko plitke i samoironične baš kao da gledate uvijek mrzovoljnog Georga Constanzu. Osim toga, Braletov nastup je jedna vrsta sarkastičnog miksa Neil Diamonda i Miše Kovača, on je uvijek razgaljen kao da pjeva poput njih epohalno goruće emotivne skladbe, no u principu, to se kod njega uvijek svodi na komediju popraćenu rock glazbom.

Pošto sam Radost! gledao već mnogo puta, znam da Brale ponekad i nema 'svojih dana', pa se sav humor zna svesti gotovo na zbunjenu tragikomediju. No, večeras je Grale doslovce bio u najboljem izdanju, parodirao je, plesao i kažem vam, ta njegova scenska interpretacija je neodoljivo podsjećala na navedene slavne lakoglazbene zabavljače koji su sve samo ne zabavni. Osobno, meni su oni otužno dosadni, niti su šaljivi, a ponajmanje zabavni i nije mi jasno zašto se njihova glazba zove zabavna glazba i koji ju je to mulac nazvao zabavnom. Pa kome su tužne pjesme o rastancima, 'svi pjevaju, ja ne čujem' i one dosade o lančiću oko vrata i cviću iz đardina zabavne? Nedavno sam vidio da je čak otvoren i forum pod nazivom 'dosta nam je tužnih pjesama na veselicama'... Ha-ha-ha! Elem, Radost! su večeras djelomično predstavili novi album sa, koliko mi se čini, samo 5 pjesama ("Pjesma redu", "Psi me vole", "Sreća", "Svemir se ženi" i "Paranoje/ Ne lažem kada kažem kako nije istina ono što možda nisam ni rekao"), a sve su odreda pune plitkog, ali vrlo ugodnog humora i samoironije, a kao specijalnu poslasticu, izveli su i obradu "Billie Jean" Michael Jacksona na koju je Brale otpjevao tekstove pjesama "Još i danas zamiriš trešnja" i Čolićevu "Pisat ću joj pisma duga". Jao ljudi, to je bila strava od smijeha. Mislim, jednostavno se ne može ostati ravnodušan na ovakav miks, pogotovo dok vidite Braleta kako paradira. Ma, ovaj band kad ima ovako dobro ugođenu večer zabavi kudikamo bolje od Miše Kovača i Neil Diamonda, a u zraku se može osjetiti i dio onih čuvenih gegova Sedmorice Mladih ili Rokera s Moravu, no Radost! u glazbenom pogledu s njima nema apsolutno nikakve veze. Oni bi bez Braletovih umotvorina koje su u stilu 'lupam bedastoće i radostan sam zbog toga' bili sasvim prosječan, a možda i pomalo dosadnjikavo nezanimljiv rock band kakvih imamo na rasprodaju koliko ti srce želi. No, da ne parafraziram gluposti, to su vrlo dovitljivo sročene fore i štosevi koje ne morate čekati poput vica do kraja da bi im se nasmijali jer je u Braletovom slučaju najvažnija interpretacija i način na koji ih izvodi. Večeras se uz njegove gegove moglo nasmijati do srca, a ja ne pamtim kada sam se posljednji puta ovako sočno, 's guštom' smijao punih sat vremena na nekom koncertu. Oni su večeras zaista bili radostan band.

Što se tiče beogradske ekipe Metak za zlikovca, o njima gotovo da nisam pojma imao osim što sam u nekoliko navrata pročitao izvještaje kolege Hađe s portala 'mikrofonija' koji ih je veoma pohvalno opisivao. Mislio sam si da je to još jedan 'nekakav tamo' demo band koji prangija neki alternativni rokić poput imena s 'nove srpske scene', ali brus... Kada su krenuli s prvom skladbom (sviraju samo instrumentale), jednostavno nisam mogao vjerovati da su oni još uvijek demo band. Pa majko mila, kako ovi dobro, kvalitetno i opičeno sviraju! Kroz koncert koji je trajao gotovo sat i pol vremena nanizali su nevjerojatnu spregu rocka, jazza, funka, kojekakvih improvizacija, psihodeličnih ambijenata i zaista neočekivanih izleta u nepoznato. Ono što ih posebno krasi jest fantastična ritmička potka Jovane Petrović na bubnjevima koja svojim nadogradnjama daje poseban pečat, mahom plesni, brzi i vrlo temperamentni s povremenim odlascima u laganije tempove. Umjesto vokala koriste trubu Danilo Jovičića koji njihovom urnebesno - razaračkom glazbenom hedonizmu pridodaje poseban šarm kojeg je vrlo teško opisati iz neke bliže perspektive. Recimo, mene osobno su asocirali na vješti križanac Gang Of Four funka, ranih albuma Miladojke Youneed i čvrstih plesnih skladbi Red Hot Chilli Peppers, no to nije niti 25% od cjelovite slike. Svirka im je posve kompaktna, svatko od ove četvorke (tu su još braća Ivan - gitara i Milan Simić - bas) djeluje kao da su akademski obrazovani muzičari koji svatko ponaosob svira svoju dionicu koja je posebno odvojena, a ipak uspješno kompresirana u slojevito bogatu strukturu. Netko je rekao da su ovo četvoro glazbenika školovaniji od cijele scene zajedno i s time se potpuno slažem. To je fakat istina i uvjerio sam se u to. Bez obzira što su vrlo sofisticirani i posebni u vlastitom izrazu, pogotovo kada koriste avangardne primjese neuobičajenih aranžmana ili eksperimentalno ukroćenih sekvenci kojima stupnjevaju iznimno bogate gradacije, te što se instrumentalna glazba teško probija izvan uskog kruga audijencije, ovaj band je unatoč svemu veliko iznenađenje i osvježenje na ovim prostorima. Uskoro im izlazi dugoočekivani debi album za Slušaj najglasnije, te uopće ne treba sumnjati da će to biti prava bomba za istinske poklonike transžanrovske glazbe. A o tome koliko su kvalitetni govori i činjenica da su dvaput zvani na bis, te su osim mene, večeras dobili mnogo novih obožavatelja koji su ih ispratili s gromoglasnim aplauzom tražeći i treći povratak na pozornicu. Nakon koncerta dugo sam razgovarao sa basistom Milanom, bendu sam podijelio bedževe 'terapije' koje su s ponosom prikačili na prsa (Milan na remen bas gitare), te saznao da ime banda nema nikakve veze s punk angažiranošću (a bome, nemaju niti nikakvih natruha punka u glazbi), već je uzeto po jednom starom western filmu. Ovo im je bila prva turneja izvan Srbije (prethodno su imali nastupe u Ljubljani, Postojni i Rijeci), te ih valja ponovno očekivati da nam se vrate jer su fakat strašan, strašan band. Jedva čekam album!

horvi // 19/01/2010