Novi Zvuk otvorio je vrata i hrvatskim demo metal bandovima. Zvuči kao prvoaprilska šala?! Ne. Četiri posve različita metal banda MEPHISTO'S REQUIEM, MASS HYPNOSIS, DEAD GARDEN CULT i GODLIKE očitala su lekciju kako se još uvijek održava duh r'n'r-a na sirovi način.

Sticajem okolnosti zbog novih roditeljskih obaveza, propustio sam sijaset koncerata, a naravno i programa Novog Zvuka u protekla dva mjeseca, no večeras nikako nisam odolio jer me neizmjerno zanimalo šta to ima da ponudi hrvatska demo metal scena koja se zadnjih godina ozbiljno uzdignula do frapantnih razmjera. Samo večer prije bio sam na prvoj polufinalnoj večeri HGF-a gdje su pobjedili New Level, pa je i to bio jedan od dodatnih motiva koji me stimulirao da provjerim ima li koji bolji band od njih. Po onome što sam vidio i čuo, ima štošta zanimljivog, i to u, možda ne i originalnom izdanju, ali svakako u onom koje je lišeno neke mačoidne, pretenciozne, šminkerske i, da ne kažem, turbo seljačke, doslovce pederaste slike poput, nedajbože Kiss ili Manowar. Ovo je bila po prvi puta večer potpuno posvećena metalu, te se stoga mora zaista čestitati Ivici Duspari na ovom potezu koji je, otkriti ću vam tajnu koja za par dana neće biti tajna, sa kompilacijom Razni izvođači - "Novi zvuk" (2009, Croatia Records) nominiran za ovogodišnjeg Porina. Kapa mu dolje.
Sax je za ovu večer izbacio one stolove ispred pozornice, bio je doslovce krcat, a atmosfera koja je stvorena, bila je do sada, unazad protekle tri sezone Novog Zvuka jedna od najboljih, ako ne i najbolja. Metal publika je valjda najsložnija audijencija od svih žanrova, kod nje nema cile-mile i nekakvih konvencionalnih prenemaganja koje prate pop i šminkersku rock estradu, ali se zato znaju svađati i prepucavati po forumima šta je metal, šta valja, a što je smeće do besvijesti. Svijet su za sebe, idealno posloženi ko' vojska koja se prepoznaje po svim vitalnim karakteristikama od svjetonazora do imagea. A tek sam pogled na ženski dio publike... to je milina. Prvi band večeri bili su MEPHISTO'S REQUIEM (www.myspace.com/m_requiem), trio u sastavu Mephisto (bas, vokal), Štef (gitara) i Dario (bubnjevi). Oni su imali nezahvalnu ulogu da otvore ovu specijalnu večer, no nekako se stvorio dojam da se publika ili nije dovoljno akomulirala sa pivama koje su te večeri tekle u potocima (nikada do sada nisam vidio da su konobari na Novom Zvuku morali po nekoliko puta puniti frižider), ili, što je manje za povjerovati, da joj se nije dopadao njihov zvuk. Naime, ovaj trojac je jedan od tromijih metal bandova koji se mogu čuti na ovim prostorima, mračni su i pokazuju stanovite karakteristike bržeg dooma. Međutim, zvuk im je apsolutno oprečan doomu bez obzira na tešku tromost, mene su recimo više asocirali na neku industrial-gothic kombinaciju gdje najčudnije zvuči gitara koja reži poput električne violine sa razlivenim harmama što cijeli njihov zvuk približava noise stilizaciji. Bubnjevi su često isprepleteni sa poduplanim ritmovima bas pedale, dok je bas gitara vođena različitim zvučnim efektima od distorzije, preko načina koji graniči skoro do 'čupanja žica' ili skroz drugačijih performansa koji pokazuju odlike iznimne finoće. Očito je da ovaj band eksperimentira sa zvukovima unutar metal strukture, naglašava atmosferičnost koja je vrlo mračna i po svemu sudeći, otvoreni su za istraživanje, a osim toga, vokal premda je klasično grub i opor, na momente je čak i posve razumljiv. Meni osobno su se dopali i mišljenja sam da ne mora svaki metal biti brz, brutalan i opor. Inače, imaju i jedan demo rad "Sulphuric Landscape" iz 2009., a korijeni banda sežu u 2004., te kako navode, traže još jednog člana koji bi im donio elektronski zvuk.
MASS HYPNOSIS (www.myspace.com/masshypnosis1) su kvintet iz Zagreba koji u postavi ima i jednog ženskog instrumentalista, Andreju Delišimunović na bas gitari koja svira vrlo čudne ritmičke sekvence. Ostatak banda čine Leo Bolješić (vokal), Matija Novak (bubnjevi), te Mario Tomašković i Jovan Kosta Vučetić (gitare). Osnovani su 2006. kao skup glazbenika koji su već imali ranijih iskustava u raznim metal bandovima, te su u početku mijenjali imena od This Mortal Coil do Deadweight Loss. Interesantno, valjda nisu znali da je pod ovim prvim imenom postojala jedna tzv. supergrupa sastavljena od poznatijih alternativnih rock glazbenika s prijelaza 80-ih u 90-te... Nije važno. Band je inspiriran lošim vibracijama iz svijeta koje su pune smrti, droga, ubojstava, incesta..., filtriraju ih kroz osobne, političke i druge interese, te im služe kao pokazatelj koji nema nikakve veze sa stvarnim životima i zdravim razumom što na kraju stvara opću atmosferu nesigurnosti, histerije i konzumerizma. Dakle, oni su band koji svoja nezadovoljstva izražavaju kroz glazbu, a nedavno su objavili i debi album "Disin4mation" za Geenger Records kojeg su snimali pune dvije godine. Večerašnji nastup su otvorili sa podužim sampliranim uvodom s vrlo mračnim ambijentalnim gothic sadržajem, te su nastavili u veoma energično nabijenom tonu gdje se mogao čuti koktel svega i svačega. U njihovim prilično zvrzlanim aranžmanima koji prelamaju obilje različitih tempova moglo se čuti elemenata starog deatha, hardcorea, melodičnog metalcorea, pa i thrasha i industriala. Nisam uspio pohvatati njihovu play-listu, pa sam jedino zamjetio skladbu "Sorrow" koja se nekako izdvojila kao najjednostavnija i najmelodičnija. Scenski su vrlo atraktivni, posebno frontmen koji je pozvao publiku da se približe pozornici, te su otprašili frenetičnih pola sata svirke u kojoj je ostvaren sjajan feedback i kontakt s audijencijom što, moram priznati nikada do sada u Saxu nisam vidio. Stvorila se velika gužva i samo malo je trebalo da ne počne stage-diving i pomahnitali headbanging. Više detalja o ovome odličnom bandu saznati ćemo ako dobijemo njihov album prvijenac na recenziju. Uživo su odlični, te se nadam da će album potvrditi ove njihove 'live' karakteristike. No, sve je to još uvijek bilo 'tinjanje' koje se pretvorilo u ogromnu lomaču kada su na pozornicu stupili DEAD GARDEN CULT (www.myspace.com/deadgardencult), zagrebački opako opičeni kvintet. Mogu sa 100% sigurnosti reći da ovakvu enegrično nabijenu zvučnu, a i scensku izvedbu Sax do sada nije imao i usporediva je sa onom sinoćnjom kada su na polufinalnoj večeri HGF-a nastupali mlađahni New Level. Samo razlika je bila ogromna; dok se sinoć po običaju sjedilo za stolovima, večeras je publika nesmetano divljala što je atmosferi pridonjelo žestoki akcent. Sam band postoji nešto više od dvije godine, imao je nekoliko promijena članstva, a danas ga čine frenetični frontman Filip Bartol koji paralelno radi i u bandu Igut, Davorin Gerovac (gitara), Domagoj Krec (Throattwister, bas) i Luka Sedmak (bubnjevi). Odnedavno im se na drugoj gitari priključio Viktor Berger, dobro znani instrumentalist iz We Come One, jednog od najoriginalnijih hrvatskih metal bandova. Objavili su demo EP "Obsidian" (kako kažu, godinu dana prekasno) koji je svjetlo dana ugledao u lipnju 2009., a ovih dana i specijalan video DVD "Live In A Dead System" sa koncertnim zapisom iz kluba Željezničar koji je snimljen prilikom proslave drugog rođendana 24.X 2009. DVD je svoje mjesto pronašao i kod nas, te će recenzija biti objavljena u rubrici 'Demo izvođači'. Njihov večerašnji nastup ne da je bio sjajan, bio je odličan u superlativima koje može dati jedan, uslovno rečeno, demo band. Sve ono što je ispod 'naj' je pomalo uvreda za ovakvu ekipu. Reći da je nastup bio dobar nije dovoljno... Ova momčad je sjajno potkovana, svi su odreda nevjerovatni tehničari, usput su i vrlo otkačeni zafrkanti na sceni što je cijelom nastupu dalo iznimno zabavan ugođaj, vokal je bijesno nabrijan (način pjevanja me podsjetio na Mike Pattona), a najistaknutije mjesto u bandu držao je fenomenalni bubnjar Luka Sedmak koji je njihovom zvuku donio strahovito razarački naboj. Nažalost, Luka koji je po profesiji doktor, odlazi na stažiranje u Slavonski Brod, pa će band jedno određeno vrijeme morati zamrznuti svoj rad. Nadajmo se da neće prestati s djelovanjem ili se rasturiti, ali zamisliti njih bez ovakvog bubnjara je vrlo teško. To bi tada bila jedna sasvim druga priča... Glazba im je vješti miks thrasha, speeda, deatha, hardcorea, metalcorea..., te u svojim aranžmanima imaju i veoma senzibilnih dionica s kojima nadograđuju intenzitet atmosfere i daju malo predaha uzavreloj brutalnosti. Sve izvedene skladbe su njihova autorska djela, a može se u njima osjetiti štošta, od Morbid Angel, Exodus, Death, do Machine Head, Slayer i nezaobilazne ranije Metallice čiju su obradu "Am I evil" izveli na samom kraju nastupa. Ja sam jednostavno ostao zatečen ovim nastupom, njihovom zaista odličnom glazbom koja me gotovo oborila s nogu svojim 'grooveom', nabrijanom i brutalnom energijom koja razara, te fenomenalnim scenskim nastupom koji valjda nikoga nije ostavio ravnodušnim. Filip je između ostaloga, na samom početku rekao 'čini mi se da u Saxu još nikada nije bilo stage divinga, moglo bi ga biti večeras...', no unatoč svemu, publika je još uvijek bila malčice 'rezervirana' za takve poteze. Na pozornici su za tih nešto više od pola sata dali maksimum, te ponavljam još jednom, ovakav energičan, te istovremeno tehnički dotjeran band u scenskom i glazbenom pogledu nikada nisam vidio na programima Novog Zvuka.

Što se tiče stage divinga, on je tek usljedio kada su nastupili posljednji band večeri, GODLIKE (www.myspace.com/godlikezg), još jedan zagrebački kvintet koji je ovom prilikom obilježavao prvu godišnjicu koncertne aktivnosti (prvi koncert održali su u Velikoj Gorici). Razlog stage divinga je svakako bio u maliganima koji su se debelo nataložili u atmosferi, no na nesreću, nisam uspio fotografirati niti jedan on njih jer sam se baš u tim trenucima nalazio posve na drugoj strani Saxa iza onih nosećih betonskih stupova. A dok sam namjestio aparat, kvrc... skok i nošenje 'dajvera' na rukama je proletjelo u dvije-tri sekunde... Godlike su Lelas (bubnjevi), Pul (vokal), Bujka i Goran (gitare), te novi basist Dino, a sviraju mješavinu metala i hardcorea koji povremeno zbog minimalistički slojevitih melodija i nadogradnji asocira na stanoviti math/metalcore. Ritam im je poput mitraljeza, nalik na metronomski ubitačan takt ritam mašine s ultrabrzim tempovima i po tome podsjećaju na industrial koji je u kosturu tehnički koncizno odsviran, no melodijski je prilično linearan, onako školski, tek s povremenim nadogradnjama kojima dižu tenzije i dinamiku. No, zato su uspjeli ostvariti sjajan feedback, jedan od najboljih na dosadašnjim Novim Zvukovima, a posebnu zaslugu za to ima frontmen Pul koji osim što je energičan i divlji zabavljač, osjeti se u njegovim vokalnim dionicama da pokušava raditi harmonijski različite obrasce unutar vrlo gnijevnih pjesama. Ponekad, možda nesvjesno, ima i stanovitih reperskih dionica izvučenih iz konteksta narativne, metal spoken-word tehnike, a band u cjelini gledano ima solidne performanse koje im valja dalje usavršavati. Brzi su, žestoki, nabijeni energijom 'do jaja' i tu nema nikakvih dogmi. Kada su već svi mislili da je kraj ovog zaista urnebesno energičnog Novog Zvuka, Godlike su odsvirali, vjerovali ili ne, obradu Tajči "Hajde da ludujemo" u totalno otkačenom hc/metal izdanju koje je iznosilo jedva pola minute i djelovalo je skoro poput urnebesnog grind-corea. Na kraju su uspjeli izmamiti priliku za još jednu skladbu, a da vrijeme nije iscurilo, podarili bi još poneki ultrabrzi biserčić jer je okupljena audijencija bila maksimalno zagrijana kao da je na pomolu još jedan band. Sve skupa, ovo je bio jedan od najboljih Novih Zvukova u protekle tri sezone, barem s one energične i dinamične strane, kao i one atmosferske gdje je feedback bio na zaista sjajnoj razini kakvu svatko poželi bez obzira svirao on metal, punk, rock ili neku drugu žestoko nabrijanu glazbu.

horvi // 03/04/2010