Od Ramba Amadeusa u subotu sam kao vjerojatno i svi koji su došli na koncert, očekivao dobru zezanciju na račun svih luđaka, anomalija i nelogičnosti koje nas danas okružuju kroz prizmu njegovog jazza i funka. Ono što volim kod Ramba je njegov smisao za humor koji te tjera da na one stvari od kojih ti se zna dići kosa na glavi, odvališ od smijeha i daš sam sebi oduška

Sinoćnji koncert počeo je oko deset sati u ugodno popunjenoj Tvornici sa Rambovim monologom tj. osvrtom na zabranu pušenja kao vježbanjem totalitarne države čime je zaradio svoj prvi gromoglasni aplauz te večeri. Kako je večer odmicala aplauzi su bili sve učestaliji mada nekad i nepotrebni. Publika je bila iznimno rapoložena za Rambove egzibicije i cijeli koncert je nosila zajedno s Rambom i pratećim mu bendom iako je u pojedinim trenutcima dolazilo do zamora što je i jednina zamjerka na sinoćnji nastup. Koncert je naime oscilirao od opće euforije, valjanja od smijeha pa do zamornih djelova što je u konačnici pokazalo da ma koliko cijenili i volili lik i djelo "Svjetskog Mega Cara" , Car nas ne može držati napetim cijeli koncert. Tu pak dolazi do izražaja njegov genijalni smisao za improvizaciju, jer taman kad mislite da će koncert zapasti u monotono izdrkavanje Rambo ga izvuče i krene dalje pa opet sve ispočetka. Ne smijem zaboraviti spomenuti prateći bend koji se sastojao od klasične postave gitara, koju je osobno sviralo njegovo Veličanstvo, basa i bubanj te klavijatura i izvrsne brass sekcije.

Raspored pjesama je mogao biti bolje raspoređen jer se pokazalo da je publika zapravo čekala stare stvari koje može pjevati poput "Čobane vrati se", "Bolje 4 vruća piva nego 1 ladno" dok su nove stvari sa posljednjeg albuma prošle poprilično mlako. Za završnicu su ostavljene sami biseri iz njegove karijere "Balkan Boy", "Demode", "Moj skutere" koji su publiku doveli do klimaksa . Rambo nas je napustio nakon dobrih 2 i pol sata svirke poručivši nam na kraju Don't happy be worry.

Ugodan koncert koji je opasno šetao po krajnostima od genijalnog pa sve do prosječnosti.

Za kraj jedan Rambov stih "kako je teško biti star, biti star, a biti car". E da istina, istina.

vedran ž. // 27/04/2010