Mišljenja o ukusima ovog autora su odavno podijeljena. Publika koja ga doživljava kao rock buntovnika u vodama bliskim Đorđe Balaševiću nalazi zabave u njegovim izljevima, dok onaj dio publike kojoj je smetao pretjerani Mega Svijetski Carski stav o pokoravanju tvrdokornih usijanih glava misleći da u tim vodama ima boljih majstora nije nalazio nikakve zabave. Svejedno.

Ovo je bio prvi Rambov album na hrvatskom tržištu nakon desetogodišnjeg izostanka zbog rata, kulturne i političke izolacije i prekinutih bilaterarnih odnosa. Njime se predstavio odano u svojem svijetu glazbeno / tekstualnog izraza parodirajući dramu, tragediju i komediju uvlačeći se u tipičnu "balkanštinu" potencijalnih zavodnika strankinja na moru (pjesma "Laganese"), parodiranja svega i svačega od Janis Joplin do Bobby McFerrina ("Samrt time- Đesi Đenis", "Don't happy, be worry", "Hej haj barikade"), ljubavnih jada priglupog balkanskog mornara ("Maroko, zemljo obećana"), potencijalne uzrečice "samo ovce trebaju vođu" ("Čobane vrati se"), te cijelog ideološko- sarkastičnog niza pjesama ("Kukuruz za moju bivšu dragu", "Izađite molim" itd.)

Rambov dvanaesti album ne treba doživljavati poput revolucionarnog ideološkog ključa, već kao njegov uobičajeni osvrt na situaciju, okolinu, politiku i ekonomske uslove oko njega. On je uvijek bio samo viješt interpretator novonastalih situacija na dajući nikome povoda da na njemu iskali svoj bijes. Uvijek je bio i ostao u granicama dozvoljenog, pa je možda zbog toga bio iritantan i nije ga se shvaćalo ozbiljno. Ipak je samo zabavljač.

horvi // 13/02/2003