Kako predstaviti ovaj bend s povećim stažem na sceni? Oružjem protiv otmičara osnovani su davne 1994. u Zrenjaninu, a dosad su uspješno radili uz napomenu da su dosad snimili 5 albuma i promjenili nekoliko pjevačica. Prva cura na mikrofonu bila je Dragana, mom frendu se sviđala jer nije znala izgovoriti "R". Druga je bila, kako kažu, Ivana, a sadašnja, prema myspace podacima, Jovana. E sad, koliko se sjećam, u Koprivnici lani dok su nastupali na MAK festu imali su neku pjevačicu koja je istovremeno svirala i gitaru. Da se ne zapletem previše u povijest benda, ajmo mi na bitne stvari. Koncert je počeo oko 22h, a KSET je bio sasvim ugodno popunjen, jer očekivao sam nekako zbog radnog dana i povećeg upada nekih pedesetak ljudi. Prevario sam se očito, KSE je bio pun, s iznimkom da nisam vidio gotovo nijednog pankera (ili pankericu) koje inače viđam po koncertima, a mislio sam da će ih ova svirka privući. Čim su zauzeli binu, na prve taktove Nikole na gitari i Marka na basu počele su se redati dobre stare stvari: Voajer, Moja soba,Ptica, Samo svoja, TV... Sviralo se bez pauza, pjesma za pjesmom, tako da zgodna pjevačica Jovana nije imala puno vremena da predahne. Navondo joj je ovo bio tek drugi nastup, a odradila ga je odlično - cura dobro pjeva, njen još neizvježbani glas odlično pristaje uz kontekst glazbe koju bend izvodi, a pokreti koji bezuspješno pokušavaju sličiti na neki ples su mi bili presimpatični. Predgrupa nije bilo, tako da su Oružjem protiv otmičara imali cijelu večer za sebe. Sa svakom novom pjesmom publika je sve više i više plesala, te je nakon stvari "Da to sam ja" frontman benda Nikola rekao "Ako znate ove stare stvari okej, a ako ne znate nove, to su vam s novog albuma, ako ga nemate, jebiga skinite si s interneta", publika ga je nagradila kratkim pljeskom, pa je svirka krenula dalje. Inače, Nikola je mislio na album "Znaš ko te pozdravio?", objavljen prije gotovo 3 godine. Jovaa je nastavila vileniti svojom plavom kosicom i pjevušiti Lice, U mraku, Na biciklu, reda radi... Koncert je trajao gotovo puna dva sata, za kojih su ovi sjajni ljudi izveli tridesetak pjesama. Bend zbilja odlično funkcionira kao jedna cjelina, dok se mojoj frendici najviše dopao izuzetno angažirani bubnjar Srđan. Kad biste me pitali s kojim bih bendovima iz tog žanra usporedio Oružjem protiv otmičara, nekako mi prvo na pamet padaju američki Fabulous disaster, Kowalskis, možda malko Letters to Cleo (koji su mi inače ljigavi al imaju par dobrih stvari), s hrvatskih sfera to bi bile Rock Flock (jedino što pjevaju na engleskom i imaju znatno manje staža na sceni). Možda bi se ovaj bend mogao staviti uz bok s istaknutima Super s karamelom, (ili hrvatskim ekvivalentom Shoot me wendy), no ne bih tu povlačio previše paralela. Oružjem protiv otmičara su čisti pop punk, koji kroz svoje dječje tekstove nerijetko provlače ozbiljnije i dublje teme nego što bi se to na prvi mah reklo. Odsvirana je i legendarna Zanina obrada Mladiću moj (koju, ako se ne varam, izvode i Super s akramelom), te Miki Miki s novog albuma. Nakon odlične svirke bilo je sasvim jasno da će se bend vratiti, pa su ponovili s početka odsvirane Moja soba i Ptica, inače i meni (kao i ostatku publike) nekako najdraže pjesme. Nakon odlične dvosatne svirke pružili smo ruku ljudima iz benda i pozdravili se i krenuli doma, dok su Oružjem protiv otmičara nastavili prema Opatiji gdje će nastupati na festivali "Opatijekse barufe", a navodno im je i Osijek jedna od destinacija. Lsušajući ovaj bend opet mi je palo napamet zašto u Hrvatskoj nema više bendova sa ženskim vokalima, zašto se ne napravi festival posvećen ženskim rock i punk (možda i metal) bendovima, no okej, moje sklonosti girl fronted grupama su više moja rpivatna strast negoli preferencija ljudi na sceni. Whatever, girl power still lives!

matej perkov // 20/05/2010