Pustinjak Howe Gelb nas je ovog puta počastio premijernim nastupom (europske verzije) svog matičnog i pomalo već mitskog i legendarnog banda - GIANT SAND.
Zašto mitski i legendarni ? Zato što su GIANT SAND uz Green on Red, Long Ryderse i Jason & the Scorchers rodonačelnici Americane i vlastitog Desert Rocka i band koji je utabao puteve raznoraznim inačicama novog američkog rocka i bandovima kao što su na primjer WILCO.
Zašto europski ? Zato što GIANT SAND nakon odlaska dvojca iz Calexica i nema neku čvrstu postavu te ga na europskim turnejma uvijek prati jedan danski četverac. Uz zvukove Ryana Adamsa kojeg nam je uz Gram Parsonsa i Townes Van Zandta servirao DJ Aleksandar Dragaš, Howe i ekipa su se polako popeli na stage i počeli, nekako sasvim neobavezno, sa svojim setom u kojem je Howe Gelb prošarao kroz Gelb/Giant Sand/Band of Blacky Ranchette repertoar uz poneku obradu i posvetu preminulima Vic Chesnuttu, Raineru Ptaczeku i na kraju i Johnny Cashu.
Giant Sand su i blues i vaudeville i country i rockabilly i noise. Na nekoliko minuta su se pretvorili i u klasični jazz trio (klavir, bubanj, kontrabas). Oni su i tihi i glasni. I tužni i veseli. I ležerni i ozbiljni. Baš sve to zajedno čini Giant Sand i kozmos koji je oko sebe stvorio Howe Gelb. Opičena i iščašena verzija Cosmic American Music po definiciji Gram Parsonsa.
Iako Giant Sand uvijek zvuče pomalo fušerski i rasštimano (nekad namjerno a nekad nenamjerno), moram pripomenuti da je ovaj zagrebački koncert, za razliku od onog u Grazu kojem sam prisustvovao prije nekoliko godina, shvaćen od strane Howe-a i ekipe pomalo nonšalantno što se je nekoliko puta odrazilo i na svirku. Ali to su ipak Giant Sand pa im se može oprostiti i pozvati ih i na poduži bis. Prije glavnih zvijezda većeri u dobro ispunjenoj Močvari, nastupili su i naši americana aduti MY BUDDY MOOSE koje sam imao priliku dotad vidjeti samo na tv-emisiji "Trzalica" i to mi baš i nije zvučalo obećavajuće. U međuvremenu sam sa nekoliko strana čuo samo pohvale o njihovom novom albumu i sad me baš zanimalo kak to zvuči uživo. I .... ugodno sam iznenađen. Čvrsta, profesionalna svirka, solidne pjesme, odlične međuigre gitara. Pravi band. I mi svog konja za americana utrku imamo ! Lijepo večer ...

le figuar de kranque // 02/06/2010