U subotu 4.9.2010. se je u ljubljanskoj Kino Šiški odvio "glazbeni performans" dueta ANBB. Duet, čiji je naziv skraćenica imena njegovih članova, sastavljaju Blixa Bargeld, legendarni vođa grupe Einstürzende Neubauten te ne tako davno nazad gitarist Bad Seedsa Nicka Cavea, te glazbeni umjetnik Carsten Nicolai, umjetničkog imena Alvo Noto. Sa pokojom minutom zakašnjenja, dvojac izlazi na scenu te Blixa uljudno poziva ljude da uđu u dvoranu da bi se mogla zatvoriti vrata i početi s koncertom, a to čekanje krate spremnim poziranjem za fotoreporetere. Dobro raspoloženi, sam nastup počinje tiho, s Blixom na usnoj harmonici, ali se već u prvoj pjesmi glasnost poprilično pojačava, što će ostati konstanta do kraja koncerta. Čepići za uši (što su nas upozorili kolege nakon dana prije koncerta održanog u Zagrebu), su bili više nego dobrodošli. Na nastupu je bilo očito koliko je improvizacija velik element njihovog umjetničkog izražaja. Blixa je na početku koncerta više puta očigledno pogledavao tehničara za zvuk, dajući mu signale kada da pojača ili spusti dinamiku njegova glasa, kada da ga podupla ili potpuno ugasne. Sam Blixa pa je kontrolirao nekoliko pedala s efektima, od kojih su možda najupečatljiviji bili looper (snimio bi svoj glas, pustio da se ponavlja, a na to dalje pjevao ili se poigravao s glasom) te koristio kompjuter s loopovima (kojeg je onako kulerski upravljao s daljincem). Alvo je pak u to vrijeme sa svojim prefinjenim smislom za ritam i dinamiku, povezivao svoje elektronske zvuke i loopove s Blixinim recitiranjem, pjevanjem i kričanjem, od čega su poneki zvuci bili potpuno jednostavni i primarni, ali su ipak silili na plesno gibanje. Kako ste već prije izjavila u jednom intervjuu magazinu Wire, koncept živog nastupa je postavljen u "strukturi drveta", odnosno granjanja - u više točaka je moguće ići ili na jednu, ili na drugu stranu. U praksi to znači da Blixa dobije od Alve često glazbene ideje koje prvi puta čuje i koje je onda prisiljen upotrijebiti te obratno. Uz to, Alvo često obrađuje sam Blixin glas, a spomenuti tehničar za zvuk to obradi još jednom te vrati na pozornicu u nekom novom ruhu. Upravo su stoga koncerti ANBB jedinstveni i neponovljivi doživljaj. Pridjevi koji bi još opisali ovaj duet su zasigurno i šarmantan, kulerski te zasigurno zanimljiv. Blixino pjevanje (dođe čovjeku da zavoli njemački jezik dok čuje Blixu kako ga senzualno koristi), vrištanje (znano i iz gore spomenutih bendova), mijaukanje i proizvođenje različitih zvukova su nešto što se jednostavno mora doživjeti, a Alvino plesno gibanje i pokreti rukama dok proizvodi pozadinsko zvukovlje su isto priča za sebe. Osim svojih skladbi, izveli su i dvije obrade - legendarnu "One" (One is the loneliest number) Harrya Nilssona, koja usprkos više nego jednoj dobroj interpretaciji (Aimee Mann i The Beta Band padaju prvi na pamet), već dugo nije zvučala tako kul, te američku tradicionalnu "I wish I was a mole in the ground". Drugim bisom je zaključen ovaj sjajan koncertni performans koji je bio prava delicija za zahtjevniju publiku, posebno onu koja razumije što je to improvizacija u danom trenutku i koju zanima zvuk sam po sebi, te uživa u miješanju urbanog, elektronskog zvuka s osnovnim ljudskim instrumentom - glasom.

špela // 06/09/2010

> vidi sve fotke // see all photos

PS: Inače, sam prostor Kino Šiške je nešto što si bilo koja publika alternativnijeg / modernijeg / urbanijeg zvuka bilo kojeg većeg grada može samo poželjeti - dvije dvorane, sjajna sređenost prostora (od funkcionalnosti, do dizajnerskih detalja), ma milina nešto. Dođe čovjeku da se preseli tamo u susjedstvo i pohodi svaki dan bogati program, eto koliko nam se to svidjelo :)