home > literatura > Mozart

kontakt | search |

JASNA ŠAMIĆ: Mozart (TDK Šahinpašić, 2013)

Književnica iz Sarajeva s francuskom adresom i doktoratom na pariškoj Sorboni, poliglotkinja, prevoditeljica (s turskog, arapskog, perzijskog, talijanskog, engleskog i francuskog), autorica brojnih kazališnih predstava, dokumentarnih i kratkometražnih filmova u svome šestom romanu na bosanskom (ili hrvatskom) jeziku bavi se intimnim autobiografskim crticama.

Povodi za literarno uprizorenje proživljenih događaja bezbrojni su, a često počinju s naoko bezazlenim, svakodnevnim dogodovštinama kojima se i ne pridavaju osobite pozornosti. Tako je Jasnin upaljač bilo višegodišnje putovanje vlakom Mozart koji vozi na relaciji Beč - Strasburg kojim je nekoliko puta tjedno, pa čak i gotovo svakodnevno odlazila na posao na fakultet Marc Block u Strasburgu gdje je predavala jezike, književnost, povijest i civilizaciju Balkana (tko bi rekao da to uopće zanima Francuze?). U toj luksuznoj željezničkoj kompoziciji susretala je različite ljude s kojima se često viđavala i koji su poput nje putovali gotovo svakodnevno što zbog profesionalnih obaveza ili iz čisto privatnih razloga. Neki od njih su je sticajem okolnosti povukli u vlastiti vrtlog života; prvo neobaveznog poznanstva uz časkanje da prođe vrijeme putovanja, a kasnije i u prijateljstva, te u vrlo dramatične i melodramatične putešestvije koje su se odvijale izvan željezničkih vagona. Po izložbama, hotelima, restoranima, na ulicama Strasburga i Pariza, po privatnim tulumima...
[ Jasna Šamić ]

Jasna Šamić

Jedna od glavnih akterica djela, stanovita Talijanka Lidija, osoba koja iza intelektualnog i vrlo angažiranog društvenog pedigrea s vremenom otkriva svoju narav 'otimačice muškaraca' i 'pušačice kuraca', gotovo do konca ove prilično dugačke beletrističke sage od 200 stranica nije svijesna da je autorica s kojom putuje Bosanka iz Sarajeva. Lidija joj povremeno u tim susretima priča storije kako se nakon Daytonskog sporazuma priključila jednoj humanitarnoj organizaciji u BiH provevši na Balkanu 2-3 godine. Po Sarajevu, Dubrovniku i jadranskoj obali družila se s osobama koje je Jasna uglavnom dobro ili djelomično poznavala, posjećivala je iste restorane, kafane, rupčage, konobe i bila na vrlo sličnim pijankama, a usput je i ponešto naučila od našeg jezika kako god ga zvali. Svi ga razumijemo.

Uhvaćena u zamku prijateljstva iz Mozarta, autorica doživljava brojne neugodnosti, afere, a naposljetku i gorka razočaranja. Onakva kakva vjerojatno svatko osjeti na svojoj koži od osoba čiji je karakter najlakše i najjednostavnije sažeti u pojam beskurpuloznog 'gada od čovjeka'. No, njen literarni jezik je stil rafinirane visokoobrazovane i profinjene intelektualke koja se druži uglavnom s osobama sličnog kova - intelektualcima, profesorima, pjesnicima, književnicima, umjetnicima, kazališnim producentima, bivšim balerinama koje rade u specijalnom centru za pomoć seksualno ugroženim vježbajući ih kako da postignu orgazam (ha-ha-ha, dođavola, pa zar i to nekome treba?)... ili s onima koji se kao takvima predstavljaju svaštarski frducajući-šarajući po elitnim krugovima poput nekadašnje fićfirić aristokracije koju su opisivali mnogi hrvatski i ini književnici nadahnuti realizmom, impresionizmom i romantikom. Sluša se klasična glazba - Mozart, Bach i Bethoween pod obavezno, malo Ravela, poneki Rus, ali napredna avangarda nikako. Nema tu Stravinskog, Wagnera, a kamoli Stockhausena ili Cagea. Nula bodova za apstrakciju i maštu, već samo povremenih znanstveno proučenih tema metafizike, djelomično uzetih iz učenja Alberta Einsteina. Suho, onako kako knjige rade i pišu, one su najpametnije.

Jazz i rock su primitivne sfere (kamoli punk, metal ili hardcore - nikad čuli za to), tumače se odavno provjereni književnici (uglavnom francuski i ruski klasicizam), pije se vino, nikad pivo, odlazi se na večere u otmjene restorane, nikad u neki rock klub, živi se u elitnim kvartovima, odsjeda se u hotelima s nekoliko zvijezdica, nikad u motelima, a nedaj Bože u iznajmljenim sobama, stanovima, u šatoru, na klupi u parku, pod mostom, zaboravljen od svih...

Svi ti likovi žive u lucidnoj imaginaciji fantazije da su uglavnom posebni bilo čime da se bave, no niti jedan od njih nema sređen život. Strahovito su neuredni i neprincipijelni, brakovi su im se poraspadali i konstantno se traže usvom fahu i izrazu, a ništa adekvatno 'novo' i nešto dobro ovoj civilizaciji nisu priuštili. Žive kao paraziti zahvaljujući diplomama i ugledu kojeg su uspjeli steći na različite načine, a tek djelomično i zaslugama. Kako god, svi oni grcaju u neopterećenosti egzistencije i baš im se živo fućka za bilo što.

Sve je to daleko od bilo kakve sličnosti načinu i stilu urbanog života naših balkanskih metropola, no u principu Jasna je uz izuzetno bogate opise, detalje i nadahnute, vrlo sočne humoristične metafore prvenstveno potencirala karakter vulgarizma, prostakluka i perverzija elitnog i relativno bogatog društva u kome živi. Iznjela je na vidjelo njegov prljav veš sakriven iza sve te mimikrije nazvavši je jamom prepunom izmeta. Ljudskog naravno, koje najviše smrdi.
[ Jasna Šamić ]

Jasna Šamić

Cijela ova uglavnom šminkersko-intelektualna melodrama prikazuje indiskretne slabiće od osoba, nesvjesne, istovremeno i frigidne u vrućici, dobro ulojene i prilično nastrane. One koji su spremni do besvjesti elokventno i kompetentno trabunjati o umjetnosti, književnosti, filozofiji i sociologiji, a pri tome i dobro 'drobiti' koješta o sebi samima, većinom laži i izmišljotine, kibicirajući na udicu empatije uglavnom s određenim ciljem stacioniranim u hedonizmu erotike.

Sukladno sinhronizaciji putovanja, u njen život su ulazili i izlazili 'leteći' likovi, vrlo rijetko pozitivni koji su nezavisno od same radnje pisane u obliku povezanog dnevnika bez datuma, pa čak i bez konkretno jasnog vremenskog perioda (može se pretpostaviti da je riječ o periodu prelaska 20. u 21. stoljeće) realistično ili fikcijski, svejedno je, preneseni su iskustvom proživljenog. Moguće djelomice i imaginarnog, no nije bitno.

Jasna je beletristički primamljivo u radnju uplela dobar dio interesne sfere našeg, ovozemnog balkanskog čitateljstva mada koliko god da se uopće knjiga više čita. Dakako, osim u školama ili zahvaljujući revnim posjetiteljima knjižnica i čitaonica. U ovom njenom djelu se mogu pronaći odjeci ratnih strahota (prvenstveno u BiH) iz prizme nedovoljno upućene Talijanke Lidije koja se prije svega na Balkan došla zabavljati i pokupiti 'masnu' lovu, a onda kao tipična predstavnica neokolonijalizma i neoliberalizma prostački primitivno drsko iz čistog hedonizma preoteti i dio nečije prividne, moguće sreće. Na kraju se pokaže lažne.

Roman je zanimljivo i edukativno štivo napisano s visine vrlo inteligentne i načitane autorice koja se prikazuje kao naivna žrtva vlastitih emocija, ponekih stupidnih stavova 'šuti i ostani pametan', te razvezuje bogate omnibus pričice povezane u jedan zajednički dramaturški kontekst. Prilično kompleksno, no i lako shvatljivo, vrlo tečno i zabavno, a i na blic-momente veoma morbidno kao da ste uzeli neki black/death-metal album pun krvi ili pogledali horror film s temom dramatično - neočekivanog nasilja u zapadnjačkom civiliziranom društvu.

Najjača strana romana su brojne šaljive i vrlo dobro sročene metafore, intelektualni kompromisi, te veoma slikoviti opisi osoba koji se redaju kao da su priređeni za neku umješno finu ekraniziranu triler-dramu s motivima erotike, no klasicizam autorskog stava jednstavno ubija cijelu draž poante otprilike slično kao i mnoga letargična djela Alberta Moravie.

horvi // 21/08/2013

Share    

> literatura [last wanz]

cover: Frik iz kvarta ponovo napada

ZLATKO MAJSEC: Frik iz kvarta ponovo napada (2019)

| 26/03/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Ceste so asfaltirane, Robin Hood pa plešast

MATEJ KRAJNC: Ceste so asfaltirane, Robin Hood pa plešast (2018)

| 14/09/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Veliki Blek nikad ne puca u leđa

MATEJ KRAJNC: Veliki Blek nikad ne puca u leđa (2018)

| 09/09/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Tihovanja

VESNA KOVAČEVIĆ- SOKOLOVIĆ: Tihovanja (2016)

| 17/08/2018 | milan b. popović |

>> opširnije


cover: Enajsti otrok Veronike Deseniške

MATEJ KRAJNC: Enajsti otrok Veronike Deseniške (2018)

| 18/01/2018 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> podaci o djelu
cover: Mozart
Bibliografija:

Isječeni trenuci, poezija (1973)

U hladu druge kože, poezija (1980)

Iz bilježaka babur šaha, poezija (1986)

Divan de Ka'imi, naučno-istraživački rad (1986)

Mistički eros-junus emre, kritičko izdanje, studija i prevod poezije turskog sufijskog pjesnika (1990)

Pariški ratni dnevnik, politički eseji (1994)

Eclatement Yougoslave, eseji s grupom autora (1994)

Voyage balkanique, knjiga fotografija i tekstova ex-jugoslavenskih autora s grupom autora (1994)

Sjećanje na život, dramski tekst (1995)

Grad ljubav smrt, dramski tekstovi (1995)

Bosnie - point des deux mondes, kratka povijest Bosne (1996)

Pavillon Bosniaque, roman (1996)

Histoire inachevee, pripovjetke (1996)

Les extremismes de l'atlantique a l'oural, eseji s grupom autora (1996)

Mraz i pepeo, roman (1997)

La meditarranee des femmes, pripovjetke s grupom autora (1998)

Valcer, pripovjetke (1998)

Bosanski paviljon, roman (2000)

Soba s pogledom na okean, roman (2001)

Pariz Sarajevo 1900 - Bosanski paviljon, monografija (2001)

Portret Balthazara Castiglionea, roman (2002)

Paris Sarajevo 1900, katalog za izložbu (2004)

Pavillon bosniaque - palais des illusions, roman (2005)

Amoureux des oiseaux, poezija i proza (2006)

Drame, tri dramska teksta (2006)

Carstvo sjenki, roman (2007)

Na Seni barka, pripovjetke (2007)

Mistika i 'mistika' (2010)

Portrati de Balthazar, Meo (2012)

Mozart, roman (2013)

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*