Sa prijatnim finskim laptop ekscentrikom Jan Anderzenom nismo se družili pune dvije godine; u međuvremenu je 2009. objavio album "June" u kolaboraciji sa Tomutonttu i Henkka, a ovo mu je posljednji rad s kojim se i dalje nesmiljeno igra u slobodnim formatima.

Da ne prepričavam njegovu egzibicijsku stilizaciju, pročitajte recenziju odličnog albuma Kemialliset ystavat za kojeg je izdavač tvrdio da je kraut-rock (naravno, po mogućnosti ga i poslušajte ako imate prilike), a ovdje je Anderzen nastavio vrlo sličan rad kojeg nije moguće samo tako uhvatiti niti za glavu, niti za rep. Uglavnom baziran na čistoj instrumentalizaciji akustike i elektronike, te spajanjem tko zna kakvih samplova izvađenih iz najnemogućijih izvora (od prastarih ploča sve do ambijentalne glazbe, techna i world-musica), ova glazba djeluje kao slučajno nanizan zbir izabranih sekvenci i nekim proizvoljnim redosljedom ukomponiran u kompjuterski program za kreiranje zvuka i glazbe. U konačnici, sve se doima kao lucidan eksperiment najranijih The Residents, šašavih eskapada njemačkih Neu! i Frank Zappinih ludorija. Tu je nabacano uistinu svega i svačega, a da bi se uopće pobrojilo čega sve ovdje ima, vjerojatno bi trebalo ispisati najmanje 500-600 pojmova iz oblasti zvuka i glazbe. Ovako bukvalno rekla-kazala, to može izgledati kao zapetljana papazjana miksana bez reda vožnje, ali nije. Anderzen ima vrlo prijatan manir da unatoč tome što je svaku od 14 kompozicija doslovce pretovario sa zvukovima, ne stvara kaos i nered. Kod njega skladbe teku u jednom neobičnom minimalističkom smjeru, sve su povezane jedna u drugu i tvore čaroban imaginacijski sklop od 42 minute koje su unatoč eksperimentalnom sadržaju veoma uzbudljive. Svaku skladbu je prošarao synth melodijama, povremenim gitarskim kolažima, šarenim bombončićima, čigrama, pozadinskim ritmovima koji mu donose neki metronomski tempo, te obilatom psihodelijom s natruhama folka.

Sve to daje ugodan osjećaj ekscentrične ljepote koja je vrlo mirna i nenapadna bez ijednog tona brutalnosti, te je zaista nevjerojatno kakav to mozak i maštu ima ovaj autor budući da je sve kompozicije stvorio na temelju istih konstrukcijskih obrazaca. Ovdje je jednostavno rečeno apsolutno sve šareno i veselo baš kao što to prikazuje i sam omot, a oni koji poznaju primjerice rad njujorških Black Dice, na "Ullakkopalo" albumu mogu pronaći niz sličnosti, dakako u fascinantno mirnom, emotivnom i estetski vrhunskom izdanju.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 27/03/2011