home > mjuzik > Kemialliset Ystavat

kontakt | search |

KEMIALLISET YSTAVAT: Kemialliset Ystavat (FatCat Records, 2008)

Iza ovog naziva 'kemialliset ystavat' (na finskom jeziku 'kemijski prijatelji') stoji finski one-man band glazbenog eksperimentatora Jan Anderzena koji radi na relaciji Tampere - Hyvinkaa (oba grada su udaljena jedan od drugoga nekih 100-tinjak km). Svoje prve radove počeo je objavljivati 1995., tokom vrlo plodne i bogate karijere surađivao je s brojnim glazbenicima i objavio cijeli niz split radova, mini-cd-ova i audio kaseta, te je učestvovao na nekolicini različitih kompilacija. Tako u pregledu diskografije ima 10 cd-albuma, 7 solo izdanja u obliku audio kaseta koje su mahom duljine od 20 do 30 minuta (tek nekoliko ih je reizdano u kompletu kao cd), 4 singla, 5 split izdanja, nekoliko solo-remikseva i 3'' cd-a, te cijeli niz sudjelovanja na kompilacijama. Prva izdanja je objavio u vlastitom d.i.y. angažmanu u vrlo niskim tiražima od 50-100 primjeraka, s gotovo sva ostala izdanja su izašla za različite diskografske etikete. Od 2002. kada se pojavio na etiketi Fonal koja je objavila njegovu skladbu "Milla" na kompilaciji "Surrounded By The Sun", Anderzen kao Kemialliset Ystavat uglavnom ostaje pod njihovom izdavačkom palicom reizdavši nekoliko starih i objavivši nekoliko 'friških' albuma. On je multiinstrumentalist koji koristi niz različitih glazbala (gitara, mandolina, balalajka, udaraljke...), zvukove pronalazi koristeći i obične dječje igračke i zvečke, te se obilato koristi samplovima koje uzima uglavnom iz oblasti klasične avangardne i elektro-akustične glazbe (Karl-Heinz Stockhausen, Sun Ra, Vibracathedral Orchestra...). Čitav zvuk obično radi kibernetičkim putem (laptop, kompjuterski programi) izuzev ponekih dionica koje odsvira uživo i zavisno o samom aranžmanu ostavi ih analognim i prirodnim da zvuče takve kakve jesu ili ih naknadno dotjerava do besvijesti u čudnovati eksperiment kao da je zvukove proizveo na krivoj brzini na pokvarenom gramafonu. Do sada je bio uglavnom baziran na eksperimentalnoj glazbi isprepličući elektro-akustiku, modernu klasičnu glazbu, psihodeliju i folk, a posljednji rad "Taju" (2008, Peippo Records) je utemeljen na psihodeličnom drone metalu.

Istoimeni album "Kemialliset Ystavat" prvotno je 2007. objavljen na etiketi Fonal u tiražu od 50 vinila i 50 cd-ova uz limitirani broj besplatnih mp3 downloada, da bi 2008. bio reizdan kao split album sa Sunroof! na etiketi FatCat Records. Predstavljen je kao laptop-folk/ americana stil, ali je od klasičnog poimanja tog stila u najblažu ruku udaljen nekoliko svjetlosnih godina. Osnova glazbe u nekim skladbama jest americana, no s njome ima tek neke zajedničke osnove u melodijama i bazičnoj strukturi, dok je čitav koncept posve okrenut u avangardnom i eksperimentalnom smjeru. Otprilike, album ima zajedničkih osnova s americanom isto onoliko koliko su primjerice rani albumi njemačkih Can imali sa bluesom i folkom koji su im poslužili samo kao linearni elementi na koje su gradili svoje ekscentrične vizije koje kritika nije mogla smjestiti u nikakav tada postojeći žanr nazvavši ga kraut-rock.

Album je instrumentalne građe uz vokale koji su dodatni element u glazbenoj nadogradnji i nemaju osobinu da služe za pjevanje tekstova. Glazba je rađena pomoću cijelog niza efekata koji su proizvedeni analogno (gitara, klavijature, harmonika, mandolina, bubnjevi, različite udaraljke, staklenke, ksilofon, zvonca, zvečke, žubor vode, vokali, krikovi, stenjanja, tko zna kakva priručna 'kućna' pomagala...), te je putem kompjuterskih programa i samplova uobličena u psihodeličnu smjesu suvremene pop elektro-akustike. Većina naslova je eksperimentalne prirode (uvodna "He tulivat Taivaan aarista", "Soulsyke", "Merkkeja iholla", "Valojuopot", "Alyvaahtoa"), u nekima se koriste minimalistički fragmenti folka koji spajaju svakojaka područja od Finske, Skandinavije, Tibeta, Orijenta, Indije (plesna "Lentavat sudet", lucidno eksperimentalno ambijentalne "Tulinen kiihdytys", "Nakymattoman hipaisuja"), dok se klasične americane dodiruje u nekolicini čudnovatih ekspresivnih skladbi u kojima vlada načelo gotovo dječjih nabacanih zvučnih igrarija ("Superhimmeli", "Himmelimenetelma"). Jedine skladbe koje se donekle mogu približiti klasičnom neo-folku (a i americani) jest "Kokki leipuri kylvettaja ja taikuri (enna 132 eaa.)" i završna "Himmeli kutsu minua" uz isprepletene melodije na gitari, violini, mandolini, vokalnim dionicama i još cijelom nizu čudno tretiranih i proizvedenih zvukova, no one su definitivno izašle iz okvira standardnog poimanja ovog stila u posve nove smjerove.

Ovo je ne toliko nova world-music glazba u kojoj se obilato iskoristila aritmija, polifonija, dodekafonija, minimalizam, harmonija, ritam, kontrapunkt, improvizacija... (slične pionirske zahvate radili su The Residents, Tuxedomoon, rani Šumski kada su povremeno znali otići u eksperimente, spomenuti Can, pojedini pripadnici kraut-rocka, pa i Butthole Surfers u svojim lucidnim eksperimentima), no to je uglavnom bilo doba kada termin world-music još praktički nije bio niti skovan ili još nije ušao u opće globalizirani glazbeni poredak. Međutim, Kemialliset Ystavat, odnosno Anderzen mu prilazi sa ovovjekovne strane; on ne istražuje folk na način kako su ga doživljavali pioniri stila prije 30-tak i više godina, već se njime služi da bi izgradio posve novi izraz. Zato album zvuči avangardno i neobično s 'nabacanim' kolažima i mnogobrojnim efektima kao da su proizašli iz kuhinje samplova Vicki Bennett (People Like Us), te čudnovatim minimalističkim obrednim melodijama koje vuku svoje egzotične korijene iz dubokih šamanskih mitologija naroda Sami, sve do globalnog world-music stila sa zvukovljem koje podsjeća na veliki dio euroazijskog kontinenta. Naravno, samo ovdje je velika razlika što se autor uopće ne trudi zaći u sam identitet folklora s kojim se suočava već s njime eksperimentira po slobodnoj volji.

Prijatan ekscentričan psycho album čudnovatih zvukova, melodija i jednostavnih ideja kojim je Anderzen definitivno potvrdio svoje vodeće mjesto na finskoj eksperimentalnoj world-music sceni.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 19/02/2009

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Tuesday, soundtracks

ANNA MEREDITH: Tuesday, soundtracks (2024)

| 08/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Ciklus

ŽEN: Ciklus (2024)

| 07/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Tko Je Ovdje Kome Guzica?

MAMOJEBAC: Tko Je Ovdje Kome Guzica? (1995)

| 06/10/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Foundations, EP

SERJ TANKIAN: Foundations, EP (2024)

| 04/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Na rubu mjeseca

LADO BARTONIČEK: Na rubu mjeseca (2024)

| 02/10/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*