Brendona Bethancourta zapazili smo negdje u vrijeme kada je objavio album znakovitog naslova "Dance Party in the Balkans", iako je on u svojoj muzici imao puno manje "balkana" nego kolege mu po izričaju Zach Condon (Beirut) ili pak Heather Trost (A Hawk and a Hacksaw). Ipak mix europskog folka te moderne elektroničke muzike iznad koje lebde njegovi eterični vokali s dodacima gudačih ili puhačih instrumenata donijeli su mu dobre kritike i pouzdano sljedbeništvo volitelja takve muzike.

Drugi album, "Holiday", preuzela je elektronika, a kako je u to vrijeme živio u Berlinu naziru se utjecaji krautrocka i općenito germanske muzike, što ga je udaljilo od Balkana. Sljedeća izdanja prošla su prilično nezapaženo zbog nepotrebnog upotrebljavanja elektroničkih pomagala. Nešto slično dogodilo se Neil Youngu na albumu "Trans". Da li zbog toga ili nečeg drugog Brandon je polovicom 2010. hospitaliziran s dijagnozom - depresija, od čega se do danas nije oporavio.

Čini se kako je to ipak ostavilo utjecaja na njega, pa se novim EP-om koji najavljuje album pokušava vratiti negdje u 2007, baš u vrijeme snimanja dosad najpopularnijeg albuma "Dance Party in the Balkans". S ovih pet pjesama čini se da mu je u potpunosti uspjelo. Pjesme zvuče svježe s odličnom koncepcijom i rasporedom intrumentarija. Forever Twenty-One Gun Salute borbom moćnih violina i blagog klavira otvara ovaj EP, Demons je mješavina elektronskih zvukova i barokne uspavanke, dok je Dancing With Death klasičan euro-pop na tragu Goldfrapp.

Divine Miscalculations kao da je izašla iz Depeche Mode radionice, a posljednja desetominutna Downward Spiral Dial Tone pravo je epsko remek djelo sa crkvenim zborom u sredini.

Inače ovo izdanje objavljeno je u limitiranoj seriji na mikrokazeti!

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 15/08/2011