Y je slovenski bend, oformljen 2004. godine. Od te godine do danas, postava se mrvicu izmijenila pa je tako u početku u tročlani bend prigrljen još jedan član na synthu i sampleru no nakon pauze koju su imali, bend se vraća u aktivnu fazu ponovno kao trio, Marko Borko na gitari, Bojan Varga za bubnjevima i Andrej Glažar na basu. Kroz godine postojanja polako su formirali svoj zvuk no unatoč nekim klasičnim standardima očito je bilo, a i sad je, da su njih troje to odradili na malo drugačiji to jest svoj način. Uslijedile su svirke po raznim klubovima po Sloveniji često nastupajući i po jazz klubovima i makar bi na prvu netko pomislio kako njihovoj glazbi tamo nije mjesto, ne bi bio sasvim u pravu.

Ove godine sredinom 10. mjeseca, na pripremljeni domaći teren izbacili su album Blessing Alarm izdan za God Bless This Mess Records. Album sadrži sedam instrumentalnih skladbi nabijenih rifovima i energijom, math ritmovima ali i ambijentalnom, podosta tmurnom atmosferom. Osobno su mi zapeli za zub iz istog razloga zbog kojeg su i imali svirke po jazz klubovima unatoč tome što im glazba većinom vuče na post-metal. Kod slušanja na površinu prvo ispliva njihov metal sound no ako se zaroni malo dublje onda se tu otkrije srce njihovog zvuka obavijenog zanimljivim i melodičnim math rockom. No nije svaka skladba takva. Album počinje sa Tool-ovskom ''Om'' i slušajući je nekoliko puta mi je palo na pamet kako bi ona možda zvučala konkretnije kad bi se u igru upleo i neki vokal. Sigurno bi to bila zanimljiva opcija no ništa od toga jer bend svira isključivo instrumental. Album se nastavlja sa nabrušenom ''Paberek'' koja ima puno brži i teži stoner zvuk. Treća ''Nichts'' je pak kompletno obavijena math-rock melodijama da bi njezina zadnja trećina od tri minute polako prešla samo na jazzy zvuk činela. Kroz cijeli album se u principu protežu igra bubnjeva i math melodije ponekad sa teškim i sirovim zvukom basa i gitare. U zvuku se konstantno mogu namirisati tuđi utjecaji pa četvrta skalba ''13'' zvuči kao da ste Stefanofskom i Tadiću dali speeda uključili im distorzije i pustili ih pred masu dugokosih metalaca. Zadnje tri stvari sa albuma nastavljaju u istom tonu no sa malo manje žestine od prethodnih dok sedma ''Yuri'' zatvara album. Njoj glavnu strukturu daju bas i bubanj dok se gitara provlači od početka do kraja isključivo kako bi dočarala ambijentalni, pomalo psihodelični i tmurni osjećaj.

Album je šarolik, barem kad su u pitanju minutaže skladbi pa se tako na njemu nalaze one koje traju četiri ali i one koje traju i preko devet minuta pa dolazimo do ne prekratkih 53 minute sveukupno. Nedavno kad sam ih gledao u Tvornici, odsvirali su cijeli album ali u puno kraćem vremenskom roku od studijske verzije jer ona sadrži sve ono što bi u živo moglo postati mrvicu monotono ali uz to sadrži i par minutne, skoro da bih mogao primjeniti izraz improvizacije koje u live izvedbi nisu toliko dolazile do izražaja. Sve u svemu, album će znati cijeniti oni kojima je draga instrumentalna glazba sa melodičnim zavrzlamama i zvukom nabrijanih gitara.

Dobrom voljom članova benda i God Bless This Mess Recordsa darujemo dva primjerka ovog albuma dvojici sretnika koji pošalju mail sa imenom, prezimenom i adresom, u subjektu napišu ''Y'' i pošalju to na naš nagradni mail nagradnjacha@terapija.net.

ocjena albuma [1-10]: 8

mario m. // 11/11/2011