Island nešto starije podsjeća na SUGARCUBES, koji su bili prije BJORK, a mlađe generacije na SIGUR ROS, dok bi nekog post rock fana mogao asocirati i na sve prisutniji FOR A MINOR REFLECTION. S ovim zadnjima su i dijelili stejdž na svojim počecima, a svakako duguju nešto i ovima u sredini. S onim prvima, osim države nemaju baš nikakve dodirne točke.

Priča kaže da su se njih četvorica, imena su komplicirana i nisu važna za priču, okupili, odsvirali nešto gigova, snimili demo snimke i odlučili krenuti svaki svojim putem. Međutim, nisu svi bili zadovoljni s tom odlukom, pa je klavijaturista poslao snimku na islandski radio koji je baš u to vrijeme imao neki natječaj za naj pjesmu i kao u dobroj bajci, LOCKERBIE su pobijedili. I tko se sad nakon toga ne bi ponovo okupio i počeo svirati. Jer, nagrada je bila priličan broj sati u profesionalnom studiju!

Snimke su čuli iz izdavačke kuće RECREC i objavili im debi album krajem 2011. Ovo je ista stvar, samo za europsko tržište pod okriljem njemačkog izdavača.

Što se tiče materijala, već sam napomenuo sličnosti s dva benda, a najveću sličnost našao sam u trećem. Naime, da ne znam da su to LOCKERBIE i da su s Islanda, mislio bi da su se GORKYS ZYGOTIC MYNCI reinkarnirali. Jer, razlika između islandskog i velškog, barem meni, je nikakva. Ne kužim ni jedan ni drugi. Pjevač LOCKERBIE-a ima vrlo sličan vokal i intonaciju kao i Euros Childs, jedino u čemu je razlika, i to očita, su melodije, koje su na ovome albumu orkestralnije s naglašenim puhačim i gudačim instrumentima. Toga nije nedostajalo ni GZM-u, međutim ovdje su osjetno naglašenije.



Od pjesama svakako treba naglasiti Snjoljon (Snježni leopardi), predivan sedam minutni ep koji nošen gitarom i klavirom jednostavno odskače od ostatka materijala. Laut (Savijen) jedna je od rijetkih pjesama na albumu optimističnog tona prošarana violinama, trubama i vašarskom atmosferom, a završna Sumar (Neki) svojom uzvišenom atmosferom stavlja točku na i ovog dobrog albuma.

ocjena albuma [1-10]: 7

pedja // 09/03/2012