Fenomenalno! Ovo je kompleksna i prilično zahtjevna glazba, nije rock već nešto sasvim drugo, nešto što se ne čuje godinama.

Slovenski kvartet s jednim od najotkačenijih imena na ex-Yu sceni kojeg kad čujete jednom, mora vam se urezati u memoriju (po hrvaškem i srpskem u dijalektu: od Francine mozak), realizirao je svoj novi album. Prema podacima, ovo bi im trebao biti drugi rad kome je prethodio također šašavo nazvani "Pofrancljivanje" iz 2007. Tko je taj Francln - pojma nemam, ali ime im je skroz opičeno. Mora biti da je to neka njihova interna zafrkancija - u bendu nema nikoga s tim imenom, a neke poveznice sa poznatim Francima teško su moguće (Frank Zappa, Lačni Franc, Frantz Klammer, Franc Kafka...). To više nalikuje na onaj narodski sleng kakvim su se krstili livanjski Andrija čije ime je sinonim za puk, narod i mase...

Ovi momci iz Novog Mesta i Črnomelja sviraju uglavnom jazz. I to ne običan, onakav klasičan kakav znamo slušati na Zg Jazz festivalu, nego neobičan, avangardan i alternativan. Album su napravili u dva dijela - prvi cd iznosi 67 minuta, a drugi 50 minuta.

Dugo mi je trebalo da prokljuvim ovu njihovu spiku jer su momci očito neki vješti zajebanti, a ja jazz ne slušam tako često i kad god da sam si pustio ovaj album dočekalo me niz pitanja na koja nisam znao odgovor. Poslušao bih prve 3-4 pjesme i onda bih odustao jer mi je to uistinu prenaporno, ali došao je taj dan kad sam našao dovoljno vremena da se pozabavim ovom neobičnom literaturom za slušanje.

Sve pjesme su instrumentali (osim eksperimentalne spoken-word "Brains of weirdness") i imaju skroz šašave naslove, redom to su (CD1): "Antonio Bazallia a man with an inside voice is meeting the worms party return", 2."Gimme that poison in a little brown bottle and stepin' fusion", 3."Man going to have fun with some country girls on a Dixie dance ball", 4."Onostranstvo - varijacija - pony bicycle ride", 5."Saving private Franks mothers milk", 6."Midnight blues", 7."Škotska njiva - scotish field makes Joey feel disco", 8."Tik tak", 9."Intersection 8 - space ride", 10."Well well well Deki, welcome to well of wishes", 11."Brains of weirdness", te (CD2): 1."Analog times", 2."Summer therapy for Baksus Omnivor", 3."Summer therapy - intermission", 4."Summer therapy - silent treatment", 5."A plenica", 6."B plenica". Uh, jesam se namučio dok sam prepisivao naslove pjesama...

Trebalo bi nešto reći o ovim pjesmama, a ja nemam pojma šta točno. Na trijezno ništa nisam kužio, a na pijano mi je ovo bilo super za opuštanje od metala i žestoke mjuze koju inače preferiram. Franclnovi Možgani imaju neku sjajnu vibru da slušatelja odbace van bilo kakvog toka - prvih 7-8 pjesama su skoro pa klasični jazz komadi, ali kad dođe "Intersection 8 - space ride", ubacuju se u sjajan kraut-rock nalik na Can, dok je 10 minuta dugačka "Brains of weirdness" upravo onakva kako i sam naziv govori - čudna. Dva govornika se izmjenjuju u dijalogu (lijevi i desni kanal) i pričaju na engleskom jeziku o mačkama, svemiru i o funkcionalnosti mozga čudaka. Sve to prati sjajna ekperimentalna glazbena potka s mnogo psihodelije; tek u ovoj pjesmi postaje jasno da su Od Franclna Možgani neki opako zajebantski bend van prostora i vremena.

Drugi cd je po mojem mišljenju bolji od prvog, eksperimentalniji je, nedavno smo imali prilike gledati novu postavu beogradskih Igri Staklenih Perli - lagana pjesma "Analog times" upravo djeluje kao križanac te čarobne psihodelije sa Can-ovcima i Tangerine Dream, ako ih se itko više sjeća. 11 i pol minuta dugačka "Summer therapy for Baksus Omnivor" počinje sa pentatonikom ritmova kongi (udaraljke u bendu svira Jaka Berger), a nastavlja se sa sjajnom disonantnom psihodeličnom gitarom Jure Duha - Džuke. Dva instrumentalista su sasvim dovoljna da pruže maksimalni užitak. Ovakav čisti feeling gitare i kongi nisam čuo još od vremena pokojnog Mick Karna koji je znao eksperimentirati na vrlo sličan način sa fretless basom i Steve Jansenom, bratom David Sylviana. U završnom dijelu kompozicije Jure se baca u jazz solaže, a Jaka u eksperimente što odlično zvuči. Pogađaju drito u herc. Sjajan odnos tišine i zvuka uprličen je na početku "Summer therapy - intermission", odlične skladbe za bubnjeve i gitaru, a i kroz čitavu skladbu. Ovaj dvojac je uistinu sjajan. Znate kada sam zadnji puta istinski uživao slušajući bubnjara i gitaristu? Nekad davno kada sam napušen slušao Hendrixa, cara na gitari, a biti će k tome i više od dvadesetak godina izuzev njegovog naknadnog albuma sa 'novootkrivenim' snimcima... I onda dođe još jedna pjevana "Summer therapy - silent treatment", Isuse Kriste, pa ovo je David Bowie sa Berlinske faze, skoro pa "Sound and vision" samo što na gitari nije Robert Fripp, nego Jure, stilski veoma mu sličan. I k tome, pjesma traje 7 i pol minuta, a čitav bend se pridružuje svirci (Jure Najdić - bas i Primož Malenšek - udaraljke). Hm, a tko svira klavijature? Cijelo vrijeme se čuju...

Ustvari, Jure ima strašan gitarski tretman, on oponaša klavijature i synth, pa zato to tako zvuči. Ima niz pedala i efekata, trebate čuti šta radi u "A plenica", ja bih glavu dao da su tu Kraftwerk-ovci Florian i Ralf svirali klavijature iz onog vremena prva dva-tri eksperimentalna albuma od 1970. do 1973., prije "Autobahn". Nastavak iste kompozicije naslovljene kao "B plenica" je, nećete vjerovati, upravo Kraftwerk + rani The Human League. Ja ne znam da li je ovdje netko od Franclna svirao synth, ali to tako zvuči, ma mora da je synth, to se na gitaru ne može odsvirati. Levitirajuća harma koja nosi u pratnji jazz bubnjeva s mnogo rada po činelama. Leda ti tvoga, kakav rad!!!

Elem, dugo mi je vremena trebalo da poslušam ovaj album, ali sad kad sam ga konačno preslušao, moji dojmovi su van svih klasičnih osjetila. Ovo je fenomenalno!!! Ja uistinu ne znam u koji fah bi se ovo svrstalo. Jazz jeste, onih prvih 7-8 pjesama, ali ono što poslije dolazi, to trebate čuti. Trebate biti hrabri i odvažni, nakrkajte se pivicom i vinčekom, odbacite okolinu, dajte si 2 sata slobodnog životnog prostora za meditaciju i ovaj album će vam sjesti, garantiram, fenomenalno. Uvjet je da znate šta je jazz i proizvoljna eksperimentalna glazba lišena bilo kakvih jasno omeđenih žanrova i stilova.

Ovi Slovenci su otišli daleko, dalje od NSK. Ovo je neka nova glazba koja još nema naziv.

Jedva čekam vaš naredni rad.

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 02/05/2012