Prvi zvanični album John 3:16 (pravim imenom Philippe Gerber) objavljen je 22.X 2012., te je znatno oslobađanje od svih onih neobičnosti s kojima su obilovala njegova prethodna tri EP-ija.

Ovaj puta kanalizirao je mnoštvo eksperimenata u daleko jednostavnije formate, ali naprotiv, time ništa nije radikalno izgubio na privlačnosti. I dalje su to duboki psihodelični instrumentali uronjeni u eterični ambijent, mrakove i atmosferični drone s vodećom ulogom električne gitare (uglavnom staccato) i synth harmonija. Kompozicije su veoma harmonične i melodične, neke su čak i plesne, ali najveći problem ovog albuma je strahovito loša produkcija, osobito tretman ritmova. Oni su posve prigušeni, bačeni u pozadinu i odzvanjaju kao nabijanje po trupcima, upravo onako kao da ih je snimao i miksao Xasthur. To je neshvatljivo s obzirom na odličan materijal, ali postoji u svemu tome 'štos' osnovne teme koja se zove pakao.

Album je djelomična impresija Danteovim 'devetim krugom pakla', a upravo s tom temom, ambijentalno mračnim mantričkim droneom "The ninth circle" se uvodi u cijelu ovu priču. Neizvjesnu, mističnu i fikcijsku. I onda prvi 'feler' loših bubnjeva u plesnoj "Throne of God - angel of the lord" koju bi su bez ikakvih problema rado prisvojili The Cure, te mnogi shoegaze i post-rock bendovi. Dalje se kroz laganije "Abyss of hell - clouds of fire (feat. Rasplyn)" i "Ascent of the blessed (to the heavenly paradise)" razvezuje mračna paklena fabula i onda po prvi i jedini put na svijetlo nebeskog otajstva izlaze čisti odjeci bubnjeva. I tu stvar postaje jasna kao što se i u Danteovom paklu pojavljuje tračak nade za posrnule duše.



Međutim John 3:16 nije želio nastaviti sa relativno čistim i finim tretmanom bubnjeva, nego ih je u nastavku rada ponovno prebacio u mutan i nerazgovijetan kolosjek. Već u narednoj, vrlo moćnoj post/space-rock pjesmi "God's holy fire" pojačanoj distorziranim basovima sve vraća u guste slojeve mračnih i nejasnih zvučnih tretmana i tako redom 'pegla' sve do konca albuma kroz trome "Star of the sea - guardian angel", "The inner life of God - The father, the son and the holy spirit", ambijentalku "Through fire and through water" i završnu "Fall of the damned (into hell)" u kojoj se po prvi i jedini puta izbacuje nakratko gitarska distorzija koja prepušta mjesto gain tretmanu.

Činjenica jest da je ovo tehnički prljav i mutan zvuk, sasvim sigurno namjeran i podsjeća u tom pogledu na one prave pravcate rane black metal bendove. Tematski je pogođen u atmosferičnim dekoracijama, ima nekoliko zaista odličnih pjesama koje mogu stajati same za sebe čak i kao singlovi. Evidentnto je da autor barata s velikim kreativnim potencijalom kojeg ne želi osvijetliti dotjeranim zvukom premda se vrlo dobro služi gitarom i synth harmonijama. Jednostavnije, John 3:16 je jedan od rijetkih samotnjaka u undergroundu koji istinski obožava prljav zvuk. I unatoč tome, ovo je jako dobar i slušljiv industrial/drone/cold-wave album.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 19/12/2012