S grupom ARBOURETUM "sprijateljio" sam se na njihovom prošlom albumu "The Gathering" koji me doslovno opčinio svojom magijom. Inače nisam baš neki pobornik retro folk sedamdesetih, ali ovo je bilo stvarno nešto posebno. Dvije godine je stvarno jako puno kad očekuješ nešto. To vrijeme kratio sam starim albumima, koji su OK, al nisu me se toliko dojmili. U međuvremenu se dogodio i jedan internetski dostupan EP s obradama raznih pjesama, "Covered In Leaves", a ja se cijelo vrijeme nadam da će njih netko dovesti i do naše blizine, ako već ne do Hrvatske. Ali još ništa.

No, prije cca mjesec dana objavljen je novi album "Coming out of the Fog". "Iz magle" počinjemo izlaziti polako, stvarno polako, kroz "dugačku noć", da bi u istom tonalitetu preko "odricanja" došli do "obećanja". "Obećanja" ipak nisu toliko spora, već se u boogie woogie ritmu sa zanimljivom solažom, približavaju "oceanima koji ne pjevaju". Ipak, "oceani" pjevaju i to lijepo, nostalgično i točno onako kako treba zvučati "galeb" koji uz šum mora "bari" komade. No, nakon petipol minuta, "vrijeme se okreće", tmasti oblaci dolaze nad plažu, a rifovi rolaju. No, situacija je još gora nego što se činilo. "Svijet se podijelio" u apokaliptičnom ritmu, pa se oni malobrojni preživjeli prebacuju na "uskršnji otok" gdje ih domoroci dočekuju širokih ruku. Ipak, daleko je još do "izlaska iz magle".

"The Gathering" je jednostavno bio njihov "labuđi pjev". Da je bilo tko drugi objavio ovaj album, to bi bila čista desetka. No, "Coming out of the Fog" nije za baciti.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 09/03/2013