Meshuggah su ranije znali daleko češće izbacivati EP izdanja. Ovo im je šesti po redu, prvi nakon punih 9 godina još od vremena odličnog "I" iz daleke 2004. godine.

Kao što to običaj kod njih biva, ovakvim izdanjima su dali naslutiti u kojem će se pravcu kretati njihov budući rad, a kao što su nas naučili (i razmazili), očekuje se nešto 'novo'. Ali, u njihovom slučaju, novina i nema. Jedina prava novina jest da je ovo prvo izdanje dostupno kao free-download putem www.scionav.com/meshuggahpitchblack, te njime samo uvode u predstojeću turneju na kojoj će 29.IV 2013. nastupiti i u zagrebačkoj Tvornici. A najavljuju i nadolazeće izdanje pod naslovom "Ophidian Trek 2013: 2nd Slithering".

Sastoji se od samo dvije pjesme koje su starijih datuma. Prva, naslovna "Pitch black" snimljena je još 2003. godine u Stockholmu, no nikad do sad nije objavljena. Riječ je, naravno, o eksperimentu kojeg su finiširali na albumu "Nothing" (2002), pa je tako ova skladba ostala 'u zapećku' uoči rada na spomenutom EP-iju "I". Bubnjevi Haakea su 'živi' (nema onih programiranih ritmova koje je koristio na albumu "Catch Thirthythree" 2005), a Kidmanov vokal je prilično bizaran šaputavi spoken-word. Glazbena potka svodi se na kratke staccato riffove i kompaktno razdvojene elemente sa Thorendalovim psihodeličnim ambijentalijama u tempu koji odgovara obrascu brundavog funka King Crimson. U svemu tome ima jedna veoma zanimljiva eksperimentalna dionica, kao i dinamički nabijen aranžman u minimalističkom obrascu ispunjenom gradacijama u kome je nadosnimljeno i po 4-5 gitara.

Druga "Dancers to a discordant system" je znana s albuma "obZen" (2008), a ovdje se nalazi u 'live' verziji u trajanju od 9 i pol minuta. Snimljena je na Distortion Festu u nizozemskom Eindhovenu 2012. godine. Vjerojatno su tražili adekvatnu pjesmu u kojoj Kidman ima slične vokale, pa je ova uskočila kao idealna; u njoj je također prisutna određena doza spoken-worda s polumelodičnim urikanjima, dok je kompozicijski tretman također vrlo sličan funku s kratkim riffovima i dinamičkim aranžmanom u daleko nabrušenijem izdanju. Kada ne bi bilo ovako grubog Kidmanovog vokala, obje pjesme bi se mogle proturiti pod metal produžetak King Crimson iz cirka polovice 70-ih godina.

Još najinteresantnija stvar je izdavač. Tvrtka Scion se bavi isključivo proizvodnjom automobila pod okriljem japanske Toyote (od 2003. godine), a bendu su uskočili kao glavni sponzor na američkoj turneji gdje je organizirano 15 koncerata.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 11/04/2013