home > mjuzik > Persona

kontakt | search |

DOMINIC: Persona (Denovali Records/Cargo, 2013)

Norveški punk/hardcore/post-hardcore/screamo/post-rock bend iz Trondheima postoji od 2001. godine orijentiravši se prvenstveno na žive nastupe i česte europske turneje, osobito nakon 2003. kada su objavili prvi EP "Running For Scissors". Sami za sebe kažu da ne poklanjaju osobitu pažnju post-produkciji, već im je bitnije da imaju pjesme s kojima su zadovoljni i koje mogu bez ikakvih problema svirati uživo.
[ Dominic - live ]

Dominic - live

Stoga bi se možda trebao očekivati nekakav 'smandrljotak' od ovog trećeg albuma, no on iznenađuje u pogledu zvuka. Kompaktna svirka - melodični basovi, legato gitare, ponešto ambijentalnih staccato dionica kombiniranih sa žestokim riffovima, promjenjivi ritmovi (uglavnom groove šusevi) i screamo vokal (s mnogim izletima u melodični clean na pragovima At The Drive-In) ovog četverca sasvim solidno, odoka rečeno, na svjetskoj razini su sabijeni u 35 minuta materijala. 9 pjesama aranžirano je u različitim varijacijama stilova u kojima ima svega od prvotno nabrojenog s predznakom 'post'.



Uvodna "To live for" je jedna od najžešća, a onda naredne tri lagano opuštaju tempove - "Right for me", nešto žešća "Skin deep" i "Expiration date" kombinirajući povremeno i harmonije syntha, kao i mnogo gitarskih tremola. Iznenađujući je vokal koji također opada - iz početnog screama ulazi u veoma melodično pjevanje bez vrištanja, pa tako "Dreamless sleep" u kompletu zazvuči kao nastavak lakše post-hardcore škole Fugazi u koju je utkano poprilično math-rock elemenata. A završna "Last breat" osim Fugazi razvlači i dinamiku post-rock/hardcorea, za njih u neuobičajeno dugačkoj instrumentalnoj izvedbi od 4 i pol minute. Kompleksnije "The only thing that's for certain", "A new dawn" i laganija "Bottle of beast" sabijaju screamo/clean, post-hardcore, post-rock, vrlo lijepa melodična tremola i staccato tehnikalije uz isprekidane bubnjarske tempove.

Ima se šta za slušati, pjesme im nisu monotone i jednolične u maniru 'čuo si jednu pjesmu - čuo si sve', već raspolažu s bogatim arsenalom žanrovskih dosjetki da se bez ikakvih problema u aranžmanima prebacuju iz jednog u drugi obavezno pazeći da ne zakinu ravnotežu melodija i harmonija. Literarno je album inspiriran djelima psihijatra Carl Junga koji je osobnost definirao kao masku, ljudski obraz koji se višesmjerno prilagođava u društvu. Bilo kao individua koja se sakriva iza različitih karaktera ili, s druge strane se uživi u fikciju, vlastitu izmišljenu ulogu sakrivajući svoju stvarnu prirodu. U tom pogledu tekstovi su im dosta mistificirani i zakukuljeni. Čak i onda kada se pomisli da je riječ o lažnoj slici karaktera, možda se baš u njemu nalazi onaj prirodni, uobičajeni, onakav kakav jeste. Stoga u spregi sa rafiniranom glazbom, ovaj cijeli kompleks otvara mnogo toga za mozganje.

U svakom slučaju, ovo je veoma interesantan album koji podjednako može proći kod ljubitelja post-hardcore/metala/punka/rocka sve do indie-rocka.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 24/05/2013


PS: Za ljubitelje ovakvog zvuka, u suradnji s Denovali records, prvi koji se javi na mejl (nagradnjacha@terapija.net), u subjektu mejla napiše "dominic", a u mejlu svoje ime i prezime, te adresu, poslat ćemo primjerak ovog albuma.
Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Tuesday, soundtracks

ANNA MEREDITH: Tuesday, soundtracks (2024)

| 08/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Ciklus

ŽEN: Ciklus (2024)

| 07/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Tko Je Ovdje Kome Guzica?

MAMOJEBAC: Tko Je Ovdje Kome Guzica? (1995)

| 06/10/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Foundations, EP

SERJ TANKIAN: Foundations, EP (2024)

| 04/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Na rubu mjeseca

LADO BARTONIČEK: Na rubu mjeseca (2024)

| 02/10/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*