home > mjuzik > Anthology: 1999 - 2013

kontakt | search |

UNDEROATH: Anthology: 1999 - 2013 (Solid State/ Roadrunner Records, 2012)

Američki popularni christian metalcoreaši jedan su od iznimno rijetkih bendova u kome nema više nikoga iz originalne postave. Zato su svoj posljednji studijski album i nazvali 'prazan skup (nedvosmisleno)' ("O (Disambiguation)"), te odlučili da nakon turneje 2013. raspuste bend uz ovu oproštajnu kompilaciju na kojoj se manje-više temelji koncertna set lista.

U 77 minuta sabrani su gotovo svi singlovi (jedino manjkaju "A moment suspend in time", 2007. i "Illuminator", 2010), a sa svih 7 studijskih albuma uvrštena je barem po jedna pjesma. Kako je posljednja postava s frontmenom Spencer Chamberlainom ostvarila najveće uspjehe, kompilaciju su kronološki aranžirali počevši od dvije najnovije, do sada neobjavljene pjesme, sve do najstarijih, odnosno najranijeg perioda s Dalas Taylorom na vokalu koji je zastupljen u svega 3 kompozicije.
[  ]

Nove pjesme koje su po svemu sudeći i posljednje u karijeri Underoath - brza "Sunburnt" i nešto sporija "Unsound" ništa se bitno ne razlikuju od njihovog klasičnog opusa. Žestoke su s gitarskim metalcore kombinacijama uz obavezno učešće synthova i elektronike, te urlikajućim Chamberlainovim vokalom na kojeg se nadovezuje kao opozicija mirni 'clean' Timothy McTaguea. Ovakva zbirka koja prati obrnutim vremenskim redosljedom njihove najveće hitove i koncertne favorite u principu je namijenjena samo najpovršnijoj mainstream publici, reklo bi se onoj koja ekstazu doživljava u prvim redovima čekajući trenutak za stage diving i mosh pit. Svih 14 pjesama s Chamberlainom zvuče gotovo isto kao da su nastale i snimljene u isto vrijeme u istom studiju s istom postavom i istim producentom. Kao da nije bilo svih onih promijena muzičara (2 bubnjara, 2 gitarista, 2 basista) i stilskih šaranja od thrasha, progressiva, eksperimenata i nu-metala do post-hardcorea, mathcorea i metalcorea, a naposljetku, između svih tih žestokih pjesama u rasponu od 3 i pol do 5 minuta nema niti jedne balade, laganije skladbe ili kompleksnijih zahvata kakve je znao isporučiti klavijaturist Christopher Dudley. Izabrane pjesme odgovaraju po stilskim karakteristikama posljednjoj postavi benda, te gotovo niti ne mogu prikazati različitost i raskošnost materijala koji je po specifičnim karakteristikama odskakao od albuma do albuma. Čak se teškom mukom razlikuje clean vokal nekadašnjeg bubnjara Aaron Gillespieja i raniji opus kojeg nije producirao Matt Goldman.



Tek u posljednje 3 kompozicije "When the sun sleeps" (2002), 8 i pol minuta dugačkoj progressive/nu-metal simfonijici "Cries of the past" i kaotičnoj "Heart of stone" sa Dallas Taylorom na kreštavo opakom vokalu uočava se da su Underoath znali biti i drugačiji, no istovremeno se čini da bi najradije htjeli zaboraviti prošlost. Odnosno, te 3 skladbe su samo odavanje počasti rođenju i prvoj postavi benda koji i nije bio osobito uvjeren u ispravnost vlastitih ambicija.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 06/06/2013

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Crta

IVAN KAPEC 5TET: Crta (2020)

| 23/10/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Neon Noir Erotica

DAGGERS: Neon Noir Erotica (2020)

| 22/10/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Čekić i strijela

3 ZVUKA BUDUĆNOSTI: Čekić i strijela (2020)

| 21/10/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Feuer

(DOLCH): Feuer (2019)

| 21/10/2020 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Eau Rouge

DEATHMAZE: Eau Rouge (2020)

| 20/10/2020 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*