Francuska supergrupa iz Bourgognea (sada žive u Lyonu i Montpellieru) na drugom albumu s novim frontmenom Ben Hancedom iliti Benoit Richardom (ex-Leaving Paris) ponovila je ama baš sve reference vrlo dobrog debija. Sve je tu - prvi dio albuma nabijen žestokim riffovima s elementima alternativnog rocka i metala, a drugi dio znatno laganiji i psihodeličan.

To u suštini ne bi trebao biti nikakav problem što se stilski profil ništa bitno nije pomaknuo s početnih pozicija budući da su na prvijencu izgradili snažan spoj alternativnog i komercijalnog od Deftonsa i Korna do Pink Floyd i The Cure s vrlo originalnim pristupom. Problem je u tome što je i tematika pjesama ostala ista prizivajući emo karakteristike pucajući dakako na hitove pune empatije, depresije, unutarnjih mrakova i vlastitih strahova što sve skupa djeluje samo kao nastavci nekih odličnih pjesama s debija. Benov vokal je neznatno drugačiji od ranijeg Tristana Crazy Presidentea. Skoro pa da se niti ne primijeti neka razlika. Vođa benda, gitarist Asyd je navodno godinu dana tražio adekvatnu zamijenu Tristanu.



Tako im gro žestokih pjesama počinje primamljivim riffovima ("Somewhere", "Reborn", "All our apologies", "Deal with it", "Anger", "Better off alone" i "Your fear"), ali obavezno svaka u svojoj središnjici spušta dinamiku ka ambijentalnoj elektronskoj psihodeliji i nezaobilaznim AOR refrenima napucanim mnoštvima pratećih vokala. Bolja strana se nalazi u znatno bogatijoj infrastrukturi koja pokazuje blage otklone u prog-rock.



Laganiji dio albuma otvara "No way" s akustičnim i amplificiranim gitarama, te Radiohead-Muse-Floydovskom atmosferom. Troma i teška u uvodniku "Feel sick" protežira industrial-rock/metal, nastavlja se s posve akustičnom baladom "The loss" na kakve se pale upaljači, a završnicu okončavaju neočekivano dugačkom "Schizophrenia" od punih 11 minuta isprekidanih kompleksnim aranžmanima, brzim i laganim dijelovima, elektronskim eksperimentima i samplovima vlastitih pjesama. Zgodan produkcijski štos, ali ništa više od toga.

Album ima primamljivost već na prvi dodir i to mu je osnovna namjena. Ključna stvar su ipak pjesme koje se redaju istim putanjama i istim shemama, a naposljetku ovdje nema hitčine kakva je bila "777", no to i nije toliko važno. Revijalno ponavljanje gradiva s prvog albuma mnogima se odbilo u glavu. Ovdje ima materijala toliko da bend iza svake pjesme s debija na koncertima može komotno šibati njen nastavak s ovog albuma kao po shemi Parnog valjka. Njima se isplatilo. Možda hoće i Lies-ima.

Ovo je još uvijek dobro dotle dok ne naprave i treći ovakav album.

Naslovi: 1.Somewhere, 2.Reborn, 3.All our apologies, 4.Deal with it, 5.Anger, 6.No way, 7.Feel sick, 8.The loss, 9.Better off alone, 10.Your fear, 11.Schizophrenia

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 10/09/2013