home > mjuzik > Black Denim: Riding The Booze Horse

kontakt | search |

AC ANGRY: Black Denim: Riding The Booze Horse (Dust On The Track Records, 2013)

Njemački hard/heavy rock kvartet još koncem prve dekade 21. stoljeća skrenuo je pažnju kombinacijom rock'n'rolla, thrash metala i klasičnog hard-rocka kojeg su uspoređivali sa Megadeth, W.A.S.P., Metallicom i Iron Maiden. U to vrijeme radili su pod imenom Taletallers objavivši dva albuma "Detonator" (2008, Hammersound) i "Radicalizer" (2011, Metalville Records) koji se pronašao i na top-40 američke college radio ljestvice. Europski proboj pospješila je turneja sa Grave Digger i Alestorm kada su između ostalog 4.II 2009. nastupili i u zagrebačkom Boogaloo u posve praznoj dvorani kao predgrupa za svega šačicu posmatrača. Čak ih niti naš tadašnji reporter s koncerta Deda nije gledao ispijajući pivce ispred kluba. Uf, uf, uf, koji propust...
[ AC Angry ]

AC Angry

Nakon kraće pauze odlučili su promijeniti ime u kraticu za izmjeničnu ljutnju - AC Angry i koncem 2012. obavili kraću turneju po Njemačkoj, Švicarskoj i Nizozemskoj s Warrior Soul, danskim DAD i američkom supergrupom Black Label Society bivšeg Ozzyijevog gitariste Zakk Wyldea. Potpunu afirmaciju i puls šire publike ispipali su tokom prve polovice 2013. nastupajući s Michael Schenkerom, Saxon i kultnim Kanađanima Anvil In August.

Ovaj njihov treći, a ustvari prvi album pod imenom AC Angry kombinacija je upravo navedenih elemenata hard-rocka, heavyija i r'n'r-a u kome su osnovne značajke klasični riffovi i čisti vokali vođe Alana Coste (na slici drži psa za uzicu), povremene solaže glavnog gitarista Stefana Kuhna, jednostavni melodični basovi Dennisa Kirscha, te posve uravnotežen i neprijeporno običan, ali vraški gibljiv 4/4 ritam bubnjara Sasche Waacka. Za razliku od ranijeg Taletallers koji je bio više u thrash metal teritoriju, ovo novo izdanje je daleko striktnije orijentirano na moćan r'n'r u rasponu od Motorhead, Zodiac Mindwarp And The Love Reaction sve do bendova poput Danko Jones ili Turbonegro, pa i spomenutih Black Label Society. Odnosno, pravi klasični hard-rock koji podjednako odgovara i ljubiteljima čvrstog r'n'r-a i mekšeg metala s naglaskom na 'power' i 'sweet'. Nešto recimo poput nekadašnjih Divljih Jagoda iz razdoblja albuma "Motori" i "Čarobnjaci" sve do žestokih pjesama Hard Time.

Većina albuma su žestoke pjesme u umjerenim tempovima s vrlo dobro poznatim lirskim kontekstom o veličanju r'n'r-a, motorima, bajkerima, imageu momaka koji obožavaju crni traper, mačoidnim odnosima prema ljepšem spolu i nezaobilaznoj pijači. Svaka od ovih 10 pjesama praktički je himnično usklađena sa zaraznim melodijama i gordim, nezaboravnim refrenima, a aranžmanski su posve klišeizirane u sasvim jednostavne obrasce u kojima osim zabavnog i idealno ugođenog svjetonazora nema ništa više. Nema eksperimentiranja i pronalaženja 'tople vode', nema nikakve ideologije, a jedina koja se nudi jest ona bajkerska. Stoga su taman po mjeri horda ljubitelja bajkerijada i sličnih okupljanja.

Otvarač "Booze horse" u moćnom tempu i melodičnim riffovima odmah daje do znanja kako je ovo album za 'pijane konje', stare rage s derutnom jetrom i one koji osim pijače i žestokog r'n'r-a ne traže nikakvu drugu razinu svijesti za zabavu. Pri tome su prilično ozbiljni i uvjerljivi, no nimalo pijani. Vjerojatno cugaju nakon svirke. Cijeli niz pjesama je praktički repeticija jednih te istih štoseva, breakova i akorda u inverzijama ("Rock'n'roller roller rolla!" i "You got the thirst - I got the booze" pojačane s klavirom, "Like a riot", tipična W.A.S.P.-ovska "Motor" i vrlo brza "Rocker"), a jedine koje odskaču od ovog šablona su baladična himna "It's good to be bad" djelomično propletena akustičnom gitarom i malčice kompleksnijim aranžmanom, tromije "Black denim" i "Hellrock anthem" u stilu AC/DC i starih dobrih The Cult iz 80-ih, pa i našeg Parnog valjka iz druge polovice 80-ih, te ubjedljivo najmoćnija i nažešća završna "AC Angry" u galopirajućem tempu na granici Motorhead i NWOTBHM.



Trajanje pjesama je vrlo kratko, takoreći sabijeno u 'pop' strukturu od 2 i pol do 4 minute, no teško je u ovoj svirci i samim pjesmama pronaći ijedan loš, zamoran ili dosadan trenutak. Sipaju himne od početka do kraja kao da je riječ o nekakvoj best-of kompilaciji, a ne o albumu na kome se uvijek pronađe materijala za otpad na kile. Može se i ustvrditi ona stara dobro znana uzrečica za bendove poput AC/DC, Ramones i Motorhead - 'ako si čuo jednu pjesmu, čuo si sve', no AC Angry isto kao i prethodnici svaku pjesmu maksimalno dotjeraju s jednostavnošću na koju se ne može ostati ravnodušan. Stoga i nije teško zamisliti naredni album. Biti će vrlo sličan ovom odličnom i energično potenciranom 'crnom jeansu'.

Naslovi: 1.Booze horse, 2.Rock'n'roller roller rolla!, 3.It's good to be bad, 4.You got the thirst - I got the booze, 5.Black denim, 6.Like a riot, 7.Motor, 8.Hellrock anthem, 9.Rocker, 10.AC Angry

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 19/11/2013

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Crta

IVAN KAPEC 5TET: Crta (2020)

| 23/10/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Neon Noir Erotica

DAGGERS: Neon Noir Erotica (2020)

| 22/10/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Čekić i strijela

3 ZVUKA BUDUĆNOSTI: Čekić i strijela (2020)

| 21/10/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Feuer

(DOLCH): Feuer (2019)

| 21/10/2020 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Eau Rouge

DEATHMAZE: Eau Rouge (2020)

| 20/10/2020 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*