Puma Blue je alias Jacoba Allena, londonskog izvođača i producenta koji se prije desetak godina pojavio sa svojim demo snimkama kojima su vladale mračne lo-fi trip hop podloge i njegov falseto vokal. Malo zapaženije su prošli njegovi prvi EP-i Swum Baby (2017) i Blood Loss (2018), no tek s objavom debi albuma In Praise Of Shadows (2021), koji je praćen koncertnim filmom "A Late Night Special", gdje je prikazana velika i bitna povezanost i estetike audio vizualne naravi, počelo se malo više pažnje pridavati ovom specifičnom izvođaču.

"Croak Dream" mu je treći album i prvi na kojem se meni prikvačio za uho izvedbom pjesme Desire, prvog singla s ovog albuma koja mi je zazvučala ko neka zaostala demo snimka Jeff Buckleya, u koju je netko malo ubacio elektronike i napravio finu trip-hopičnu baladu.



Naravno, bacio sam se na slušanje albuma, a ovu povezanost sam sve jače i jače čuo, sve dok se u Hush nije potpuno otvorila i prikazala se u punom svjetlu. Cjelokupni "Croak Dream" zvuči ko pažljivo i profinjeno isproducirano blago, s bogatim slojevima zvuka koji nas uvlače u dubine zvuka i ranjivost vokala.

Čini se da svaka pjesma na ovom albumu ima svoj karakter, a zajedno čine iznimnu cjelinu koja se sluša u jednom dahu, no isto tako zahtijeva posebnu atmosferu i pogodnost za slušanje.

ocjena albuma [1-10]: 8

pepa // 16/04/2026