Nekako ispod radara prošla je nedavna balkanska turneja ovog tročlanog sastava iz Graza prilikom koje su predstavili svoj novi, treći po redu album "I'm Sorry Tschem" publici u BiH, Srbiji i Hrvatskoj. Već od svog prvijenca "Noise-Operated Jazz" iz 2009. opisivani kao 'vihor zanimljivih ideja', u protekle četiri godine apsolvirali su oko 200 nastupa po Europi i Sjedinjenim državama. Neobičan naziv svog benda ovi Austrijanci objašnjavaju video snimkom Dave Grohla (Foo Fighters, Nirvana) u backstageu kako filozofira nad zdjelom voća prilikom gostovanja u Nizozemskoj u devedesetim. Iako su im počeci ukorijenjeni u grunge, Hidden by the Grapes otišli su u međuvremenu miljama od toga dalje i danas se služe raznim stilovima iz domene 'post': post punk, post rock, post grunge, kao i math, indie i noise rockom ili emo elementima, koji se najviše ispoljavaju u vrlo emotivnoj i energičnoj vokalizaciji pjevača Christiana Steinera.

Novi album su posvetili u nazivu imenovanom neznancu kao ispriku ("I'm Sorry Tschem"). Za što? - ostaje zagonetka, a odgovor se možda krije u tekstu u pratećem bookletu ili pak nazivima pjesama s metaforama koje aludiraju na poznata lica iz show biznisa. Rezultat je jedna šarolika paleta zvuka sastavljena od mnogih utjecaja, koji se otimaju točnijem definiranju. Ono što slušatelj u konačnici dobiva je jedanaest skladateljski virtuoznih brojeva, s naglim izmjenama tempa i furioznim balansiranjem između bučnih i smirenijih pasaža. Pjesme se od melankolično sferičnih elegija ("The Continuing Story Od Bugalow Bill Muray") pretvaraju u bijesne i kompleksne vrtloge prožete polifoničnim gitarskim valovima. Pri čemu recikliraju brojne već poznate obrasce iz rocka i mjestimično ne zvuče baš tako originalno kako ih se ponekad predstavlja, kao na primjer u Placebo-kopiji "The Fool On The Terence Hill". Ali i tu su upakirali prvi dio pjesme u noise rock maniri gdje solo gitara reže svojom teatralnom i neobuzdanom distorzijom, što predstavlja ujedno i najeksperimentalniji trenutak albuma.

U stvari, ovi Austrijanci su dobro zapazili da s miješanjem stilova se može daleko više postići nego vožnjom na jednoj špuri, a to u pravilu donosi i veće simpatije muzičkih kužitelja. Međutim, to u praksi nije tako jednostavno za postići. Iako im to na velike dijelove dobro polazi za rukom kao u himničnoj "Cher Blues" ili s psihodeličnom gitarom u "Ticket To Winona Ryder", ono što ovdje nedostaje je onaj zadnji korak s kojim bi zaista vezali slušateljevu pozornost. Posljednji napor koji bi razriješio konfuziju nastalu u ovoj hrpi raznih stilova. Njegova, tako rečeno, svrha. Ako uopće treba biti nekakva. Tako se ova trojica Austrijanaca, pod teretom samo njima najbolje znane krivnje, nepristupačno i depresivno bore kroz zadnjih tridesetak godina rocka. U potrazi za razrješenjem, kojeg ne pronalaze.

ocjena albuma [1-10]: 7

z. marković // 30/11/2013