Kažu ovi zagrebački momci da su nastali krajem 2011, te da im je cilj pružiti nešto novo na našoj glazbenoj sceni. Već samo toj ideji treba skinuti kapu, a stvari stoje ovako - basist Goran Bunčić je jedan od najtalentiranijih novih muzičara koji su se pojavili u zadnjih nekoliko godina, dok je Stefan Nožica jedan od najobećavajućih i najsenzibilnijih pjevača s vokalom koji još uvijek nije dovoljno dotjeran. Osjeća se u njemu Eddie Weddera, Bajsa iz Kleimor, pa i elemenata Maynard James Keenana.

Plivaju oni tehnički u demo/d.i.y. vodama, produkcija je dost klimava, može se zažmiriti na nju, no općeniti dojam jest da su se prihvatili vrlo teških formi progressiva u alternativnom rock izrazu kojeg još valja itekako isklesavati.

Imaju samo 5 komada ovdje u trajanju od 22 minute, te su ih otprilike poredali po jačini kvalitete. Prve četiri "Introspekcija", "Hibrid", "Život" (pojačana grunge završnicom) i najžešća "Glamur" su svakako najbolje, dok se u posljednjoj "Nevidiljivost" osjeća nezgrapnost, pa i blaga smušenost kod svirke, aranžmana i prelaska iz bržeg u tromiji tempo. Inače ne prakticiraju, barem za sada, neke vrtoglavo kompleksne aranžmane s obiljem promijena. Kompozicije im teku prilično staloženo, dosta su kratke (maksimalno do 5 minuta), ne zamaraju se sa solažama i kojekakvim intervencijama koristivši samo dvije gitare (Hrvoje Ćurlin i Dino Lujo), bubnjeve (Frano Delić), te dva spomenuta aduta na basu i vokalu. Tek tu i tamo primijeti se pokušaj sitnih sviračkih eksperimentiranja i psihodeličnog ambijenta u svrhu obogaćivanja kreativnog dojma bez podebljanih distorzija (posebice u ponajboljoj uvodnoj skladbi), bez bučnih dionica ili nekih pretjerano žestokih riffova po čemu odudaraju od šablona post-rocka/ metala u koje bi se mogli proturiti tek odokativno. Erupcije nastaju u refrenima koje naglašavaju wah-wah efektima gitara i tek ponekim jačim riffom, a uz vrlo dobre sviračke performanse, najjači akcent su im lirske opservacije pune filozofsko-metafizičkih, duhovnih, pa i religijskih motiva o funkciji života i ljudske osnovne uloge u njemu. U tom pogledu su veoma sofisticirani, katkad mračnije orijentirani ispreplitanjem hedonizma, poroka i ljudskih otuđenja, no u globalu gledajući, pozitivizam kojim isijavaju umnogome vuče vodu na mlin christian-rock svjetonazora.

Tekstovi i svirka odlični, još samo posložiti aranžmanske odnose i 'hoblati' stilski izraz. Savršenstvo se nazire.

Naslovi: 1.Introspekcija, 2.Hibrid, 3.Život, 4.Glamur, 5.Nevidljivost

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 01/12/2013