Oni nemaju tako ambiciozne ciljeve kao promijeniti svijet ili biti glasnogovornici cijelih generacija s nekom tobože vrlo važnom porukom. Njihovi tekstovi se vrte oko malih ljudi, malih sudbina i individualnih priča u ovoj izglobaliziranoj, dosadnoj sadašnjici. Njih su samo trojica i vole bendove kao što su Dinosaur Jr., Fugazi ili R.E.M. I upravo kao što su ovi zadnji 1991. godine s albumom "Out Of Time" i njegovim organičnim i anakronim zvukom s puno akustike iznenadili čitav tadašnji pop svijet koji je sve više tonuo u sumnjive blagodati digitalnog i čiste elektronike, tako je i prvi album ovih Koprivničana skrojen onim analognim zvukom rocka iz recimo šezdesetih. Taj topli, vanvremenski i lagani zvuk u svojoj suvremenoj indie rock/pop inkarnaciji, snimljen u studiju Verglec kod Stipe Madunića, prišiva ovim ukupno osam pjesama jedan sasvim prepoznatljivi pa čak i osvježavajući karakter i izdvaja ih od ostatka. Okupivši se u kolovozu 2010. godine pod imenom Lolita, do sada su izbacili jedan EP i nisu neka nepoznanica među onima koji pohode relevantna glazbena dešavanja u Rijeci, Zagrebu, Varaždinu i naravno rodnoj im Koprivnici. Nepretenciozno, i prožeto hlapljivom romantikom i ugodnim sentimentom pjevač i gitarist Ivan Grobenski pjeva kroz ove treperave i prozračne aranžmane koji se slušatelju prezentiraju s takvom lakoćom kao što i mame pozornost svojom izuzetnom melodioznosti. Njegove drhteće i slasne gitarske dionice rasipno se omamljuju pred finim ritmovima bubnjara Antonija Hanžeka i basiste Karla Cmrka. Od dinamične i više distorzirane "Want It All", preko ritmično melankolične "Ideas" do plesne "Television" - ovi Koprivničani odaju počast bolno emotivnom senzibilitetu iz stilski neukaljanih 'zlatnih vremena' rocka, slobodnog od fatalnog poriva da osvoji svijet i postane mainstream već koji isključivo služi kao ispusni ventil za svakodnevne emocije i pokoje društvene opservacije u još jednom promašenom popodnevu. Suptilno ali iskreno i s puno duše.

ocjena albuma [1-10]: 7

z. marković // 02/01/2014