Ako ste uspjeli provariti njegov prvi plesni album "Falocet" doći će te do spoznaje da je počeo pretjerivati s jednim te istim repetativnim ritmičkim štosevima. Ovdje se kroz 5 komada dešavaju jedne te iste metode. "Love" će vas poput "Lost in time" čekićima nabijati po glavi punih 6 minuta, a s ostalim temama prisiliti na kompromis - da li da zgasite ove hipnotičke ritmove ili da zaplešete mada ne znate što to ima toliko interesantno da se gibate u jednoobraznim humpa-cumpa taktovima bez ikakvih melodija i harmonija.

No, činjenica jest da je ovaj čudak ponovno napravio konceptualni rad sa sjajno zamišljenom idejom koja od boli i čuđenja, preko ljubavi i radosti dovodi do magičnog rituala s poganskim shvaćanjima. Odvojio se potpuno od bilo kakve kurentne electro i minimal-techno scene, radi svoju glazbu i baš ga briga što će si svijet misliti o njegovoj umjetnosti. Volio bih doživjeti reakciju ljudi da ih kompozicija "Voodoo" klepa u pojam dobrih 6 i pol minuta, hahaha...

Čini mi se da Falocet ovdje prvenstveno i puca upravo na feedback, a koliko se moglo zamijetiti na ambijentalnim radovima umije i nešto odsvirati, pa je za očekivati da će u dogledno vrijeme stvoriti i neko konkretnije djelce koje ima neke natruhe melodije, harmonije i ostalih stavki koje glazba u principu sadržava.

Naravno, odmah je uradio i "Voodoo Remix", skratio ga za nekih desetak minuta, dodao nekoliko friških repetirajućih efekata i posve istim sistemom kao i sve prethodne remikseve upakirao u jednu temu koju slobodno možete preskočiti. Ova je daleko najslabija i ubjedljivo najdosadnija.

Naslovi: 1.Pain, 2.Wandering, 3.Love, 4.Joy, 5.Voodoo

ocjena albuma [1-10]: 4

horvi // 24/01/2014