home > mjuzik > Divide And Conquer

kontakt | search |

SUICIDAL ANGELS: Divide And Conquer (NoiseArt Records, 2014)

Mnogi metal kritičari uopće ne shvaćaju cijenu i žrtvu ovog benda. Gledao sam ih 23.III 2011. u Močvari kada su ostavili najbolji dojam uz belgijske Resistance, talijanske Admiron i nezasluženo marginalizirane američke zvijezde Death Angels, ali tada još nisam shvatio što su oni ustvari osim što su izvrsno svirali i izgarali na pozornici.

Nedavni događaji u Grčkoj i Ateni su mi otvorili oči. Još prije skoro 20 godina slušao sam na 3. programu Radio Zagreba jedan kritički esej kako se Grci sustavno žele odvojiti od termina Balkan s kojime su neodvojivo povezani. Teritorijalno, osim nesuđene Albanije i prirodno povezane Bugarske i Rumunjske koje dijele planinu Balkan, a time i Balkanski poluotok, u srcu svega stoji Makedonija, a u zadnjoj pozadini, samo krajićkom teritorija europski dio Turske. Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, pa i Slovenija stoje tu kao jedan sastavni dio geografskog područja zahvaljujući bivšoj ex-Jugoslaviji i Balkanskim ratovima, a da je povijest išla nekako drugačije, možda bi na Balkan pripadali i Madžarska i Austrija, pa čak i dio sjeverne Italije. Nema veze, nego što me posebno uzbudilo kod tog eseja bila je usporedba s otcjepljenjem Danske koja se othrvala sindromu Skandinavije koju je stoljećima pljačkala, harala i osvajala. Danska nije teritorijalno vezana za najveći europski poluotok, ali Grčka nikako ne može pobjeći s Balkanskog poluotoka. Jedino ako se ne presele na Cipar i brojne otoke u Sredozemlju, ali Grčka, kako god željeli i protivili se, jesu Balkan i Balkanci koje prate isti problemi mentaliteta pljačkaške vlade, sluđenog i bijesnog naroda spremnog na javni linč i građansku revoluciju utopljenu u krvi, onakvu, vrlo sličnu kakva se nama ili Rumunjima desila prije 20-tak i više godina godina. A slični neredi se dešavaju i u Bugarskoj i BiH gdje ljudi željni pravde i kruha pokušavaju svrgnuti političku klasu. Nigdje na Balkanu nije dobro mada bi Hrvati žarko željeli isto poput Grka ili Danaca anulirati tu teritorijalnu pripadnost. Mi Hrvati smo još najmirnije ovčice kojima su oči zamazane raznim medijskim igrama, ali ovom grčkom thrash metal bendu nisu.

Oni pjevaju na engleskom jeziku, a očito je da osm nas Balkanaca, nitko u svijetu ne zna i ne zanima ih što se to točno dešava u ovom dijelu svijeta. Metal kritičari slušaju uglavnom samo glazbu i ne haje mnogo za to što bend pjeva osim ako nije enormno popularan. Mnogi čak niti ne znaju da je bend iz Grčke misleći da je neki američki ili skandinavski, možda njemački ili iz nekog drugog 'visoko civiliziranog' zapadnog društva jer tako zvuče. Da su Amerikanci s adresom u Los Angelesu ili San Franciscu, možda bi ih i analizirali stručnjaci razvikanih metal i rock magazina, ali kako nemaju pojma gdje se ta Grčka uopće nalazi, što se u njoj događa i niti im mediji pridavaju pažnju, sudbina benda je otprilike slična kao i našim Dubioza Kolektiv ili rumunjskim Dirty Shirt koji se izražavaju sasvim drugačijim stilskim i soničnim performansima opisujući sveopći socio-politički kaos Balkana u 21. stoljeću. Kao da sve miriše da će novi rat ponovno izazvati Balkanci...

Elem, nekom 'žnj' kritičaru i neupućenom slušatelju sve ovo o čemu govore Suicidal Angels na ovome petom studijskom albumu vjerojatno djeluje poput neke fikcijske ratne sage, izmišljotine i preuveličavanja, ali u načelu, Nick Melissourgos, gitarist i vokal benda zna jako dobro o čemu govori. To su vatrene, borbene i revoltirane teme nadahnute svim onim nedavnim krvavim sukobima i neredima građanstva s policijom i vlašću. Raspredaju se metaforičke priče o marširanju kroz krvave pločnike s kordonima policije, bježanju i strci po kvartovima, lopovskoj vladavini kurentne grčke vlasti koja je opljačkala narod, nadzoru svih sumnjivih lica na svim mogućim relacijama, fizičkom i psihičkom teroru, ugnjetavanju, ljudima koji su nestali s lica zemlje i općenitom kaosu kada narod gubi svoje dostojanstvo, odnosno Melissourgos vidi jedini izlaz u nekom radikalnom preporoditelju kojeg na završetku albuma naziva "White wizard" (bijeli čarobnjak) kroz čak 9 minuta kompleksnije stilske građe.

Koncept i priča su na mjestu s opravdano bijesnim socijalnim angažmanom, a dovoljno jasnu viziju prikazuje i omot na kome se ćoravi, jednooki poluraspadajući mrtvac poigrava na uzvišenom ringu s dvije marionete na koncima što očito predstavljaju dvije zaraćene političke opcije koje se mlatare noževima i sjekirama. Ono što slijep pored zdravih očiju ne vidi, to gluh može čuti - ovdje nije vapaj Balkanca, već Homerovski složen mini ep o građanskim nemirima kao da se sve to dešava negdje drugdje a ne u Ateni.



A ono na što se pale svi kritikanti jest njihova glazba. Jednostavna je, često i predvidljiva, vrlo čisto odsvirana i otpjevana u stilu prastarog thrasha s repetativnim, koji put i pretjerano poduplanim riffovima, mnoštvom mid-tempova, ponekom virtuoznom solažom i rijetkim izletom u iskonski hardcore-speed a'la Slayer. I ništa više. Konfekcijski žanr čist kao suza, gotovo školski bez ikakvih drugih medikamenata. S dovoljno snage i energičnijim pjesmama ("Marching over blood", "Divide and conquer", "Pit of snakes", "Lost dignity"), te nekim koje naveliko kombiniraju ranu i onu Metallicu nakon 1991. ("In the grave", "Terror is my scream", "Kneel to the gun"), Suicidal Angels sukobljavaju mišljenja muzikologa thrasha da su banalni, stilski siromašni, pa čak i da nemaju emocija i strasti. Raspletavanjem koječega u kvalitativnom i kreativnom procesu stječe se dojam da su im najdorađenije pjesme one u kojima dodaju ponešto progressive pristupa (tromija "Seed of evil", "Control the twisted mind" ili završna "White wizard"), no to su samo sonične konfiguracije daleko moćnijeg i važnijeg lirskog opusa na kojeg, eto, malo tko obraća pažnju. Kao da je nebitno što bend govori i protiv čega s pravom diže svoje pesnice za razliku od onih koji su u žanru muzički daleko slojevitiji, ali istovremeno i prečesto bauljaju u tematskim preokupacijama izmišljajući koješta, većinom nepotrebnog, nevažnog i trivijalnog tek onoliko da popune prostor između uvoda i refrena.

Naslovi: 1.Marching over blood, 2.Seed of evil, 3.Divide and conquer, 4.Control the twisted mind, 5.In the grave, 6.Terror is my scream, 7.Pit of snakes, 8.Kneel to the gun, 9.Lost dignity, 10.White wizard

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 20/03/2014

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Filip Fantoni

FILIP FANTONI: Filip Fantoni (2019)

| 12/11/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Upper Structures

PAVLE MILJENOVIĆ: Upper Structures (2019)

| 07/11/2019 | jura |

>> opširnije


cover: Twin Cities / Plava laguna / References, Reflections: Revelations

TREES OF MAINE / CONSECRATION / (THE) LESSER MEN: Twin Cities / Plava laguna / References, Reflections: Revelations (2019)

| 31/10/2019 | pedja |

>> opširnije


cover: Leaving Meaning

SWANS: Leaving Meaning (2019)

| 25/10/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Iz kapetanovog dnevnika

CHUI: Iz kapetanovog dnevnika (2019)

| 21/10/2019 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*