Iza imena oneman benda Amute iz Belgije stoji vrlo melankoličan umjetnik Jérôme Deuson, dobitnik nagrade Octave de La Musique za elektronsku kategoriju 2012. godine. Radi punu deceniju, vrlo je hvaljen, često uspoređivan s austrijskim Fenneszom, a ovo mu je četvrti album.

Zvuci i stilizacija ovog rada su tipičan drone s post-rock atmosferalijama, tj. više radi elektronski ambijent, a daleko manje svirucka gitaru. Album je uistinu preopširan, iznosi čak sat i pol u digitalnom izdanju, dok je za potrebe 12'' LP-ija skraćen na nekih 45 minuta i u tom jest moj problem budući da mi je dostavljena ova dulja varijanta. Drone je sam po sebi, kako ga god simpatizirali strašno zamoran i omamljujući stil, mahom bez melodija, a kad one i postoje, razvučene su na kobasice od 5-10-15-20 minuta u kojima se mantra, mantra, mantra i samo mantra... Osim toga, Amute ovdje tek u jednoj kompoziciji kraće narativno ispušta glas zakukuljenim recititalom, dok na ostatku materijala samo uglavnom reciklira monolitne pasaže isprepletene ponekom jazzy-acid sintagmom insinuirajući vibrafon ili pak, direktno prošaravši gitarom, te tek povremeno odsvira poneku piano dionicu.

Iz priloženog se uočava nostalgija, potištenost, depresija, mračni ugođaj senzibilne romantike i ljubavi koja ga je vjerojatno pogodila zagađenjem lažima i prevarama. Uglavnom, jako tužno i patetično ostvarenje koje sam uspio preslušati jednom, ali ne vjerujem da će me natjerati na repeat.

Naslovi: 1.Death to the hype, 2.I was all yours you know, 3.Lonely Vegas trust, 4.Empirical evidence, 5.Friends, 6.The short mess, 7.You're in the air I breath, 8.Savage bliss

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 09/05/2014