home > mjuzik > Happiness Is

kontakt | search |

TAKING BACK SUNDAY: Happiness Is (Hopeless, 2014)

Nevjerojatno kako ovaj njujorški bend neprestano vibrira između raspada, nesuglasica, raznih posrtanja i stilskih šaranja u kojima se ne zna da li egocentrični John Nolan želi uništiti sve ranije uspjehe ili ih podići na novu razinu, no činjenica jest da su ponovno ostvarili uspjeh (USA no.10) nakon fantastičnog prethodnika "Taking Back Sunday" (2011).

Da mu ne manjka čudesno privlačne poetske kreacije i nadahnuća svjedoče mnogi stihovi ovog albuma puni poniženosti, sarkazma, duhovitosti, emocija i usamljene nostalgije otprilike evocirajući vrijeme kad je bio tinejdžer, ali ovaj puta se to više ne izražava toliko eksplicitno budući da je navršio tridesetu godinu. Taj smisao za nekadašnje pisanje pop-punk/indie-rock pjesama sveo je na onu štrebersku floskulu znanu još od Weezer i ljigavih Kings Of Leon koje uzgred slušaju, kako je Bryan Ferry rekao 'Amerikanci koji baš nisu previše bistri'. Punka ovdje ima ponajmanje i u lirici i u glazbi (tek u drugom singlu "Stood a chance", "Beat up car", "Like you do" ili snažnoj post-grungerskoj "They don't have any friends"), a sve više se uočava mainstreamovska usredotočenost pecanja s dobrim forama i inteligentno izmišljenim štosevima koji sve više nalikuju na neke jako dobre U2/ Simple Minds furke iz različitih perioda (pjesme "All the way", "It takes more"). Jest da frontmen Adam Lazzara svojim melodičnim i raznolikim vokalom umije sjajno interpretirati zadani leksik, te da su prve dvije pjesme "Preface" i singl "Flicker, fade" nafilane sjajnim orkestracijama (Dylan Ebrahimian - električna violina, Teddy Schumacher - violončelo), kao i završna akustična "Nothing at all", no sve ono što se nalazi između njih pretvara zabavu i pitke ljetne himne u prosječnost sadržaja koji se prevrće poput stare večere podgrijavane nekoliko puta pri čemu se neminovno i bespotrebno vraćaju na staru ofucanu temu 'kad smo bili mladi' ("We were younger then"). Kao da su 30-te neke strašno 'stare' godine, taman posla.

Zna to Nolan jako dobro, samo još pokušava uhvatiti zadnji priključak emo generacije koja je definitivno na izdisaju, te će za daljni prosperitet benda trebati izmisliti neku novu formulu i možda odšetati definitivno u Coldplay-ovski mainstream koji iz ovog aspekta nimalo nije daleko od ovoga što rade. A tada će se početi pljuvati po njima. Ovako kako jeste, još je uvijek dobro, dovoljno snažno, zabavno i osjeća se da su Taking Back Sunday još uvijek prilično zadovoljni ovime što rade.

Naslovi: 1.Preface, 2.Flicker, fade, 3.Stood a chance, 4.All the way, 5.Beat up car, 6.It takes more, 7.They don't have any friends, 8.Better homes and gardens, 9.Like you do, 10.We were younger then, 11.Nothing at all

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 11/05/2014

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Zebra

ŠIZA: Zebra (2024)

| 27/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Jugoslavija 1941​-​1945

BRANDKOMMANDO: Jugoslavija 1941​-​1945 (2024)

| 27/03/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Disgraced Emanations From A Tranquil State

APPARITION: Disgraced Emanations From A Tranquil State (2024)

| 26/03/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Levitate

GHLOW: Levitate (2024)

| 25/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Time to Breathe

SM4LLPOX: Time to Breathe (2024)

| 24/03/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*