Nakon objavljivanja debi albuma, budućnost se, unatoč mračnom zvuku, za ovaj bend činila prilično svjetlom. Međutim, razilaženja u mišljenjima, solo karijere i duge stanke u radu benda malo su ih usporili na putu prema visinama.

Kao po receptu između dva prethodnika, slično se dogodilo i u protekle tri godine. Naime, nakon objavljivanja albuma "Interpol", kada su svoj rad trebali okruniti turnejom s U2 i tako postati još popularniji, napustio ih je drugi originalni član, basista Carlos Dengler. Kako je turneja s U2 već bila najavljena, nisu imali vremena za očajavanje a na njegovo mjesto uskočili su David Pajo (Slint, Zwan) kao basista i Brandon Curtis (Secret Machines) na klavijaturama.

No, nakon odsviranih koncerata odlučili su se ponovo posvetiti solo projektima. Tu je pjevač Paul Banks, ponovo napravio najbolji "posao", i objavio odličan album "Banks", ovaj puta bez pseudonima.

Nakon tri godine "odvojenog života", čini se da su se opet zaželjeli biti zajedno, pa su početkom ljeta najavili izlazak novog albuma, a prvi singl All the Rage Back Home, naznačio je da su se s pravom okupili. Pjesma je moćna post-punk "veselica" u klasičnom interpolovskom štimungu. A novost na pjesmi, a bome i cijeloj ploči je da se Paul Banks, osim s pjevanjem uhvatio u koštac i s bas gitarom. Moram priznati da mu i jedno i drugo ide od ruke.



Breaker 1 je nastavlja tamo gdje je Obstacle 1 stala, zlokobna Ancient Ways sa stihom "Fuck the Ancient Ways" tjera trnce kroz tijelo, a My Blue Supreme i Tidal Wave tjeraju me da mislim da su pronašli neke zaostale demo snimke sa snimanja albuma "Turn on the Bright lights", pa su ih sada izvukli i ispolirali.

Na isti način na koji počinje album, on traje i završava. Čini se svjež i poletan, dobro održava poveznice sa svojim idolima, spominjanim već i prečesto, a opet je originalan i, sada se to već može reći, interpolovski.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 12/09/2014