Podataka o trojcu Pord baš i nema u izobilju. Navodi se da dolaze iz grada Lozère, osnovani su 2002. i po stilu nalikuju na Dazzling Killmen, Keelhaul i Craw, a u slobodnom prevodu, ima tu i elemenata The Jesus Lizard i Shellac. Oni su Sébastien Daudé (bubnjevi, sampler, vokal), Mike Paulhac(glavni vokal i gitara), te Max Quintin (bas), a negdje između 2011. i 2013. navode da su svirali u Hrvatskoj i Sloveniji. Nisam znao. I nemam pojma gdje... Ti bokca, a kakav bend.
Novi album "Wild" snimili su sa Serge Morattelom u Rec Studiju u Ženevi (gdje su snimali Knut, Tantrum, Ventura, Basement...), a objavili su ga za Solar Flare Records, etiketu koja je izdala i onaj čudan rad The Great Sabatini. Ispričavam se, tom prilikom sam krivo napisao - Solar Frare Records. To sam tek sada uočio.

Momci šibaju opako i žestoko u pjesmama "I'm swimming home" (s punk riffovima i de-kompozicijskim trenucima), "What are Tuesday for?" i "Fools'n chicks" nadmetajući se i s math-rock kombinacijama poput naših Peach Pit i Tanker. Idu im gitare, žice i palice. Mogli bi proći kod Mihael Belea i kompanije, a druga stavka koja se nadovezuje na njihovu svirku su prilično kompleksni aranžmani s kojima mogu parirati i Gone Bald, odnosno Razorblade Jnr-u. Bubnjar se osobito naradio u završnoj, 11 i pol minuta dugačkoj "On the cooch" s mahnitim lupetanjima i prelazima poput Brune (iz Peach Pit, naravno), ali samo u prve dvije i pol minute. Kompozicija razvija višedjelne aranžmane s laganijim dionicama koje ne pokazuju nikakvu post-rock shemu već klasičan prog-rock sistem u kome su sve opcije otvorene: filaju minimalističke nadogradnje pojačavajući dinamiku s nadosnimljenim dionicama (brat-bratu, nadosnimili su jedno 5-6 gitara!), otišli u trijumfalni krešendo i završili s obilato dugačkim 'cviležom' koji odlazi u fade-out. Impresivno.

Teme s umjerenijim tempovima poput uvodne "Staring into space", noiserske 'laganice' "My bloody galantine" (vrlo slično austrijskim The Striggles s mnogo minimalizma) opet imaju svoju 'Lizardovsku' čar u kojoj vokal dolazi do isposničkog izražaja gnušajući se bilo kakve ljepote i lirske romantike, a kratki instrumental "The laguiole bull's balls" (samo 1.13) dođe samo nešto kao intermezzo na sredini albuma gdje se osjeti i ponešto moćno brundavog funka Gang Of Four.

Produkcija je odlična s naglašenim svim parametrima. Gitare vraški zveče i ubijaju, basovi su metalni, podebljani distorzijama, bubnjevi sjajno izdvojeni u prvi plan, a vokal uglavnom potisnut u pozadinu, no ipak se zasebno izdvaja kao četvrti element. To sve tvori savršenu noise-rock konstrukciju, upravo onakvu kakva se od žanra samo poželjeti može s razrađenim, katkad i zapetljanim aranžmanima, ali ništa ne škodi. Slušajući ovo remek-djelo, stalno sam si govorio 'ujebote, kako je ovo dobro, slušaj kako je ovo kvalitetno odsvirano, izmišljeno i napravljeno'. I baš se ne sjećam da me ijedan noise-rock album u zadnje vrijeme toliko 'opalio' poput ovog.

Fantastično!

Naslovi: 1.Staring into space, 2.I'm swimming home, 3.My bloody galantine, 4.The laguiole bull's balls, 5.What are Tuesday for?, 6.Fools'n chicks, 7.On the cooch

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 23/10/2014