Red su se bespotrebno spotaknuli s neshvatljivom izdavačkom greškom prethodnog albuma "Release The Panic" (2013) objavivši istog dana kompilaciju "Who We Are: The Red Anthology". Kompilacija je dosegnula USA no.7, prodala se u impozantnom tiražu, a oficijelni album premda je bio komercijalno postavljen s čak 5 singlova, prošao je katastrofalnim fijaskom. Kao potpuno neprimjećen, u proljeće 2014. doživio je reizdanje pod naslovom "Release The Panic: Recalibrated" sa remiksevima i 6 orkestriranih pjesama, te donekle popravio ugled zauzevši skromni USA no.75. U međuvremenu ih je napustio bubnjar Joe Rickard, pridružio im se Dan Johnson iz Love And Death, te su otpustili producenta Howard Bensona i ponovno pozvali Rob Gravesa s kojim su radili prva tri proslavljena albuma.

Cijela ova stvar s pretencioznim prohtjevima i apetitima benda koji ne samo da je s trećim albumom "Until We Have Faces" (2011, USA no.2) bio na dohvatu opće svjetske popularnosti šlampavo je propuštena prilika poput zicera kojeg se nije smjelo promašiti, pa su s ovim petim albumom karikirano govoreći startali s pozicija vrlo lošeg strateško-marketinškog temelja. Sjetite se samo slične situacije Kaiser Chiefs i Bloc Party (i još nekih) koji su se na blizak način spotaknuli sa svoja dva posljednja albuma i vjerojatnost je da će veoma teško ponovno povratiti poljuljani ugled i izgubljenu slavu. A na također sličan način, samo još davno prije smandrljao se i Tricky.

Ponovno su se vratili simfonijskim aranžmanima, frontmen Michael Barnes se intenzivno vratio u čvrstu vokalnu formu s ponekim krikovima i nu-metal režanjima, a glazba nastavlja koheziju alternativnog metala, post-grungea i nabrijanog hard-rocka što u finišu opovrgava strah od nekog novog debakla. Barem u kreativnom smislu. Kao što su redovito donosili konceptualne albume, tako ovaj put strpljivo grade priču o tamnim kutkovima duše u potrazi za isposništvom, odnosno christian-rock poantom čistilišta i konačnog otkupljenja. Album su razdvojili s tri instrumentala "Descent", "Forest" i "Ascent", prvi dio albuma orijentirali kroz mračniji borbeni motiv u potrazi za duhovnom snagom, a središnji i završni kroz različita stanja svijesti izmješanih s kompromisima, lamentacijama, strahovima i nadanjima izlaska iz mrakova, dugačkog životnog putovanja po tami i pozivanju Spasitelja zaklinjući se čak i vlastitim životima da su se konačno probudili i da su spremni za nove izazove i dokazivanja svojih čvrstih stavova. Mnogo sličnosti s lirskim potkama U2, dvosmislenim aludiranjima na nevinost i prirodni instinkt uravnoteženosti kod kanaliziranja bijesa, gorčine i spoznaje o Kristovom učenju možda nekome pričinjava arogantan i šablonski pristup, no barem po Barnesovom vokalu sugerira na iskren i ranjiv sadržaj. Dva singla "Yours again" i jedan od najžešćih u karijeri "Darkest part" spadaju u njihov gornji dom najdojmljivijih pjesama, a poneka balada prati tugu i samosažaljenje reflektirajući prošlost nagona ka radio-friendly temama kakve su bile "Hide/ Pieces" ili "Hymn for the missing".

Postavili su prilično visoke kriterije i općenito gledajući, stari fanovi ne bi trebali ostati nezadovoljni, a oni koji ih do sada nisu pratili teško da će pronaći materijal za neki svojih 5 minuta alternativnog čvrstog rocka, posebice ako nisu ljubitelji žestokih riffova isprepletenih s orkestracijama.

Naslovi: 1.Descent, 2.Impostor, 3.Shadow and soul, 4.Darkest part, 5.Fight to forget, 6.Of these chains, 7.Falling sky, 8.The forest, 9.Yours again, 10.What you keep alive, 11.Gravity lies, 12.Take me over, 13.The ever, 14.Part that's holding on, 15.Ascent

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 06/03/2015