Mnogi su s nestrpljenjem očekivali novi, šesti, MSP album, koji je trebao pokazati kojim će smjerom dalje krenuti. Članovima benda trebalo je više od dvije godine da i sami odluče da li nastaviti u smjeru uspješnog prethodnika "This is my truth tell me yours" ili se vratiti 4REAL-spiki albuma "Generation Terrorists" i "The Holy Bible". Na kraju, po mojem mišljenju, pobijedile su obje opcije uz dodatak novosti, koje možda i nisu bile potrebne.

Odgovor je uslijedio odmah pri objavljivanju prvog singla. Naime, izdan je kao duplo izdanje. Izbačene pjesme su "Found That Soul" (koja ujedno i otvara album) i "So Why So Sad", a time se zadovoljavaju obje opcije spomenute na početku teksta. "Found That Soul" sa svojim a-la Stooges rifovima fino se nastavlja na tradiciju starijih pjesama ("You Love Us", "PCP", "She Is Suffering"), dok "So Why So Sad" svojim Beach Boys ritmom, cilja na publiku osvojenu prošlim albumom.

Preostali dio albuma je opet podijeljen na dvije do tri skupine. Za starije obožavatelje tu su "Intravenous Agnostic", "Dead Martyrs", "My Guernica", dok u drugu laganiju spadaju još "Ocean Spray", "Let Robeson Sing" i "Epicentre".

Treća skupina bila bi - "nepotrebni izleti u nepoznato". To su igranje s bluesom u pjesmi "Wattsville Blues" i disko glazbom u "Miss Europa Disco Dancer".

Moji osobni favoriti su nabrojani singlovi (koji svakako zaslužuju da budu hitovi), te pjesme "Ocean Spray" (koja, ne samo zbog upotrebe trube, neodoljivo podsjeća na "Kevin Carter" sa dosad nespomenutog, a odličnog "Everything Must Go"), "Intravenous Agnostic" i "The Year Of Purification".

I za kraj. Ovo sigurno nije najbolji MSP album, ali će odigrati važnu ulogu na kraju godine u mnogim (pa i mojem) izborima najboljih albuma godine.

ocjena albuma [1-10]: 7

pedja // 24/04/2001