Ispuniti dvije zivotne glazbene zelje u tjedan dana je definitivno velika stvar. Ali eto, meni je to uspjelo. Jer nakon sto sam prosli tjedan napokon vidio Scotta McClouda, ovaj tjedan su na red dosli Manicsi. I iako bi recenziju mogao poceti i zavrsiti sa istom recenicom kao i Dejo, ja cu se ipak malo raspisati.

Mi smo se u Varazdin uputili vec rano ujutro jer smo htjeli usput napraviti i turisticki posjet. I zaista, Varazdin je neopisivo lijep grad. Nevjerojatno nesto - totalno smo se odusevili. Od dvorca, cijelog grada, crkve na svakom cetvornom metru, groblja pa do bezbrojnog zelenila i ludih biciklista od kojih mi je jedan skoro odnio nogu. Cak smo smlatili i odlican rucak u nekog usputnoj gostionici. Ma grad iz snova! Ostatak Terapije nije bio takve srece i petak 13ti je bio u punom swingu. Fyzco je ostao vani, Pedja je dosao solo zbog straha od kise koja je prestala padati, a da ne spominjem sto nam se dogodilo kad smo isli kuci. Ipak, nas mali tim je nekako izdrzao sve i nakon sto smo prezivjeli Majke, 10 minuta prije Manicsa smo samo dosetali do prvog reda. Nevjerojatno! Vani ljudi kampiraju satima za prvi red a mi samo tako. Tocno u 19:30 vec smo slusali Motorcycle Emptiness. Mislim, kako uopce opisati kako se osjecas dok gledas Nicky-ja kako se cijelo vrijeme smije i na mikrofonu ima lentu Godlike Genius ili dok gledas Jamesa kako vristi The Classes Against The Masses. Jednostavno savrsenstvo!
Totalno raspolozeni, cijeli koncert su se opusteno zavrkavali s publikom o nogometu (vecer prije su proveli na jelacicu gledajuci utakmicu), pricali kako bi Richey, da je sad s njjima tu, obozavao Hrvatsku. Najvise su radili ono sto najbolje rade - svirali himnu do himne. Mi smo tako dobili cijeli koncert od 18 pjesama.
Vrhunac je po meni bio kada su, nakon sto je James odradio Everlasting akusticno, uletjeli u Found That Soul (koju iznimno rjetko sviraju) i neponovljivi A Design For Life. Na kraju, dok su svirali If you Tolerate This, nisam mogao vise ni zamisliti kako netko moze Manicse ne voliti. Eto, moram priznati da nisam ocekivao da ce ovaj koncert biti upola dobar kao sto je bio jer su Manicsi svirali u 19h, prakticki kao predgrupa Dylanu koji je ipak totalna legenda i zbog kojeg je vecina ljudi bila tu, a da ne govorimo da su opcenito su bili ignorirani u najavama i slicnim medijskim stvarcicama. Ipak ovo je bilo nemoguce dobro, i vjerujem da su nakon ovoga koncerta mnogima upravo oni postali zvjezde veceri.

kris // 16/06/2008

PS: ostatak slika na:
http://www.flickr.com/photos/sunshineunderground/