Dok čekamo na nove albume Feist i Antony & the Johnsons možemo do mile volje slušati ovaj album na kojem ima dovoljno dodirnih točaka sa spomenutim izvođaćima i to ne samo u genijalnom duetu s Antonyem u pjesmi "I Defy". Ovo je album za sve one koji su se zapalili za neke novije i čudnije američke songwritere kao što su Rufus Wainwrught i Devendra Banheart s kojima je Joan također već surađivala. Dovoljno o njezinoj kvaliteti i kalibru govore i njezine suradnje i sa primjerice Lou Reedom i Sheryl Crow. No, ipak bi po senzibilitetu ali i zvuku album JAPW najprije mogli usporediti sa sjajnom kanađankom Feist na čiji novi album već jako, jako dugo čekamo. Iako Joan izgleda (usudio bih se reći dobro) kao i njezina imenjakinja Jett, glazba joj nimalo ne nalikuje na njezinu već je više ranjiva i introvertna pa stoga album treba i više puta preslušati da bi se polako počela otkrivati skrivena ljepota njezinih pjesama. Album kad jednom krene i kad uđete u njega, jednostavno klizi i kad dođe do kraja niste ni shvatili kako je brzo i ugodno prošlo vrijeme.

ocjena albuma [1-10]: 8

le figuar de kranque // 17/08/2006