Za one koji dosad nisu imali iskustva s grupom Brut napraviti ću klasični c/p s njihove Facebook stranice: "Brut je noise rokenrol bend osnovan 2010. u Zagrebu. Nikša iz Osijeka je s Ivanom iz Tounja i Izvorom iz Zagreba zvao Šulu iz Martićeve, odmah ulica do, da dođe. Ubrzo je kod Marka Mrakovčića snimljen i prvi EP s pet pjesama, a od kojih je pjesma "Jutro" pogotovo dirnula (i još uvijek dira) srca. Nakon uspješne konsolidacije, bend je odlučio uzeti kreativni hijatus kako bi istražio još neistražene obzore vlastite, a i tuđe, kreativnosti. Nakon ponovnog okupljanja, odlučeno je da jebeš bend koji Bosanca nema pa je u formaciju pristupio Almir iz Cresa. On je udahnuo novu svježinu i mladost duha potrebnu za novi EP - novih 5 pjesama. Brut se ponaša po načelu "sviraj uživo, pizd* vam materi*a" pa gdje i kad je moguće koncertima gradi odnose s publikom." Pri prvom slušanju albuma, treba naglasiti da bend zvuči atipično. Posebno za ove naše prostore. Ruku na srce, ono što Brut isporučuje je primarno sirovost i beskopromisnost. I definitivno nije za svakog. Mišljenja sam da mnogima Brut neće sjesti. Biti će im pretvrd, uznemirujući, pa čak i atonalni. I biti će u pravu, jer Brut sve to i jest.

Prosidba je, kako su mi rekli, konceptualni EP zamišljen kao cjelina, gdje tip otima ženu, zaključa je u podrum, a ona ga na kraju ubije nožem. Slike koje se rađaju pri tom činu, ponekad nije lagano tekstualno popratiti, jer je glavni vokal poprilično nerazumljiiv u interpretaciji. Za pomoć pri tekstovima lovio sam njihovu Bandcamp stranicu, s koje se uz "name your price" donaciju, album s kompletnim tekstovima može skinuti ili poslušati. Tekstovi su mračni i sirovi, a grubljim naličjem pjevanja podsjećaju na grupu Grč. Kod Bruta nema veselih melodija, oni ne žele robovati standardnim glazbenim form(ul)ama lakouhih tonova. Jedini himnični dio koji se pitko pjevuši i malo odskače je završetak pjesme "Dosada". "Buldog" je po tekstu realnija i teža verzija hita Zabranjenog pušenja, "Manijak" dok "Nije način" i "Moje mlado" kraćim tekstom odudaraju od ostatka albuma, ali u tim pjesmama je možda i najviše akumulirana sviračka energija Bruta.



Ako ćete tražiti sličnosti pri promatranju Bruta kao druge grupe njihova frontmena koji istu poziciju ima i u grupi Mašinko, potraga će završiti praznim skupom. Sve ono što Mašinko je, Brut nije. I obrnuto. Brutova glazbena filozofija svodi se na razbijanje pitkosti melodije i stvaranje destruktivne glazbene crte. Osobno sam Brut zavolio, možda čak i više od tog. Ali dok nisam došao do te faze, morao sam EP poslušati nekoliko puta. Volite li zvuk koji nema kočnicu, a odrastali ste uz Jesus Lizard ili Alice Donut, uz atonalnost Swansa i prljavi blues ranih JSBE, ovi arhitekti po struci bi i vama mogli sjesti.

ocjena albuma [1-10]: 9

jura // 06/05/2015