Sjećam se da mi je Zdena prije dvije godine rekao da je izdao album jednom novom kitu iz Brčkog, koji ima ono nešto Štulićevsko. Edvin Čandić, kako je ime tog kita, na svom debut albumu Od tog doba naše snaše zavolješe tamburaše zbilja je imao Štulićev potpis. Toliko je to bilo jasno izraženo da smo se Zdena i ja u jednom trenutku zezali da bi bilo zgodno da Edvinov album izda kao neobjavljeni opus Johnnyjevih pjesama. Dvije godine kasnije, Edvin je izbacio novi album kojim je ovaj glazbenik još više zaplovio etno vodama. Njegov vokal i dalje ima sličnosti s uzorom, ali to je nešto od čega on ne može pobjeći. A može se usporediti i sa sevdahom koji je Štulić radio prije osnutka Azre. Kad albumom zavlada električna gitara, kroz etno melos je prisutna atmosfera koju je Štulison imao na samostalnim albumima. Ako vam je jedna od njegovih dražih pjesama "Voljela me nije nijedna", bez problema ćete kliknuti s Edvinom Čandićem. Na novom albumu nema autorskih pjesama, ali Čandić je pjesme aranžmanski prilagodio sebi. I starogradske pjesme i nekoliko poznatijih iz Johnnyjeva pera kroz Edvinov su potpis dobile vokalni autoritet i sigurnost. Čovjek jednostavno zna.



"More pricks than kicks" sa posljednjeg studijskog albuma Azre Između u krajnosti ima naziv "Sam protiv svih". Okretanje originalnih naslova pjesama nešto je što Čandić voli raditi, pa tako pjesma koja nosi naslov "Adio Mare" nije Vlahe Paljetka (koje se i Azra dohvatila), već pjesma "Mislio sam da je život" koju je napisao Dragutin B. Ilić, a u originalu ju je otpjevao Edo Ljubić, jedna od najvećih regionalnih glazbenih zvijezda između dva svjetska rata. Kasnije se te pjesme dohvatio i Štulić, a i veliki Ivo Robić ju je također otpjevao. Beatlesovska "Girl" provučena je kroz "A što ti je mila kćeri" (najpoznatija u interpretaciji Silvane-Zilhe Armenulić). "Potraži me u predgrađu" oteta je od originala i ima atmosferičnost Walkaboutsa, a Joaqin Rodrigo i 2x Tozovac su još neki od autora koji krase ovu zanimljivu ploču. Da puno ne davim s trivijama, definitivno preporučam da poslušate kompletan album, jer Edvin je prošetao kroz vrijeme i udahnuo jedan novi život nekim poznatim i manje poznatim pjesmama.

Ako bih album raspodijelio na sporije i brže kompozicije, moram priznati da mi je Čandić puno potentniji u laganijim interpretacijama, gdje snaga njegove interpretacije više dolazi do izražaja. Na bržim pjesmama, malo je manje svoj, zbog usporedbi s itekako primjetnim zagrebačkim uzorom. Ali za razliku od Johana Štulisona koji mi nikad nije sjeo do kraja, Edvinovo muziciranje potpisujem na prvu. A ako ga uspoređujem s debutom, Edvin je iznova pronašao sebe.

ocjena albuma [1-10]: 8

jura // 27/05/2015