Polako odumire ili već je, nekadašnja strast i očekivanje novog albuma, razmotavanje, stavljanje ploče na gramofon i slušanje sa zvučnika nečeg nepoznatog. Internet je ubio svu tu čar. Nije da mu nisam zahvalan zbog svega što je učinio za mene, ali u trenutku kad do mene dođe novi album u fizičkom izdanju, obično sam ga već izvjesni broj puta prežvakao.

Stoga sam za novi album Muse odlučio primijeniti old fashion taktiku. Odupirao sam se koliko je bilo moguće rapidshareima, mediafireima i deezeeima, te dočekao novu ploču, u boljoj prodavaonici, otrčao doma, djeci dao zadatke za sljedećih sat vremena, otpakirao dupli vinil, te opčinjen mirisom stavio A stranu da se vrti.

Ispalo je da je ta strana napunjena s već poznatim singlovima otprije. Dead Inside je moćna simfonijska ulaznica u album. Psycho je pitki hit u rangu Time is running Out, a stadioni će zajedno s bendom zborski pjevat refren i vikati "aye aye sir", a Rif sa velikm R učit će se u školama gitare kao Smoke on the Water nekad. Treća po redu je Mercy. Inače drugi oficijelni singl s albuma, također poznatog museovskog zvukovlja. I ako ste mislili da ste čuli najbolje s ovog albuma, varate se. Jer...



B stranu otvara Reapers, koja će was možda naslovom podsjetiti na hit Blue Oyster Culta, ali je mnogo žešća od spomenute s zafrknutim gitarskim solažama i svemirskim zvukovima u sredini pjesme te skoro pa krapmajućim hardcore krajem, već poznatim u dosadašnjim radovima Musea u "Origin of Symmetry" fazi. U The Handler složeno je sve ono zbog čega ste na prva tri albuma voljeli bend, a na druga tri baš i ne. Moć, snaga, jačina... koju god riječ izabrali za doživljaj pri slušanju ove pjesme, preslaba je. Na prvoj ploči čuli smo ovo najbolje od Muse. Druga ploča je poigravanje s uzorima i uklapanje u svoje obrasce. Defector je Queen. Aftermath je Pink Floyd. Desetominutna The Globalist je malo previše Morricone vs metal vs klavirska balada. Za kraj ostavljena sakralna naslovna a capella nije nešto što bi očekivali od Bellamya i ekipe, ali dobro će doći kao intro ili outro na koncertima.

E sad, kao i dosad lomit će se koplja oko ovog albuma grupe, a oni će vjerojatno još jednom pokazati da ovo sve najbolje funkcionira uživo i time razuvjeriti svakog tko posumnja u neku od ovih pjesama.

I da, "Drones" je konceptualni album o dehumanizaciji modernog ratovanja, štogod to značilo...

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 18/06/2015