Osvrt na bilo kakvu kompilaciju, vrlo lako može krenuti nizbrdo, jer obuhvatiti kvalitetan opus koji će zadovoljiti baš svakog nemoguća je misija. Naravno da će svatko od fanova smatrati da na kompilaciji nije uvrštena bar jedna pjesma koju je on/ona smatrao da je morala tu naći mjesto, ali tu i jest draž i nudi mjesta za raspravu nakon n-te pive u birtiji kad se (teške) boje omiljenog benda brani po cijenu života.

Promatrajući ova dva cd-a, veći problem je presjek glazbe grupe Majki koja je ispunila prvi cd. Razlog problema leži u tome što je grupa u periodu djelovanja promijenila nekoliko izdavača, od kojih neki (Search & Enjoy, Jabukaton) nisu prisutni na ovoj kompilaciji. Spomenutui prvi disk, neovisno o tome, ima svojih prednosti, jer je nadasve zanimljivo promatrati progresiju grupe, koja je na početku žestoko jašila po tvrdim pankerskim rifovima Stoogesa i MC5. Imao sam tu sreću da ih kao srednjoškolac gledam uživo u toj prvoj fazi, gdje su zbilja bili beskompromisno tvrdi bend, koji je svirao za sebe i šačicu ljudi. Zato mi je drago što su na ploči prisutne snimke s prvog albuma koji su izdali za Slušaj najglasnije, a koje su se našle i na ploči Razum i bezumlje. Velika je šteta što nema još koje pjesme snimljene krajem osamdesetih, od kojih mi se instantno prikazuje "Lutak iskrivljenog lica".



Iz albuma u album zvuk je dobijao sofisticiraniji zvuk, a samim tim grupa je dolazila do sve većeg kruga obažavatelja. S Razdorom su već prestajali biti bend nas nekolicine, a jako bitno je istaknuti da je u tom trenutku na mjesto glavnog gitariste došao Zoran Čalić, koji je donio sofisticiraniji zvuk grupi. S hitovima "Krvarim od dosade", "Mršavi pas" i "Budi ponosan" postali su bend na koji se itekako može računati u širim razmjerima. Kratki zaokret i mali pad popularnosti grupa je doživjela albumom Milost, kojim su zagrebli mekši zvuk, a album je izdan pod okriljem rock mjesečnika Heroina, a ako se ne varam jedini je album Majki koji nije doživio reizdanje.. Kako nakon kiše dolazi sunce, tako su i Majke vrhunac popularnosti doživjele albumom Vrijeme je da se krene. Grupa je tad dosegnula kultni status s pjesmama "Mene ne zanima", "Vrijeme je da se krene" i "A ti još plačeš". Na žalost, te snimke u izvornoj studijskoj verziji na ovoj kompilaciji ne egzistraju, već su umjesto njih kao bonus dodane live verzije istih, s povratničkog koncerta u Tvornici 2007. godine. Nastavak je uslijedio s Put do srca sunca (kao bonus na prvom cd-u je live verzija pjesme "Grešnik"), kojim su zagrebli country zvuk, učestalije prisutnim na drugom cd-u ove kompilacije. Novije "Teške boje" i "Pozovi me u noć" su također gore, kao jedno novo poglavlje grupe.



Više čistih pogodaka napravljeno je s drugim cd-om na kojem su samostalni radovi Gorana Bareta (i pratećih Plaćenika), a kako su svi izdani za Croatiu Records, greške ni nije moglo biti. Nedostaje jedino značajan projekt koji je Bare radio u periodu između 1989.-1991. godine pod pseudonimom Hali Gali Halid (pjesma iz tog perioda "Hajde da se drogiramo" danas ima kultni status), originalno izdan za etiketu Slušaj najglasnije. Puno više odmaknut od originalnog zvuka matične grupe, Bare je s Plaćenicima zagazio u akustične i pitkije vode. Najbolji primjeri su "Pokreni se (izmjeni se)" i hitčina "Put ka sreći". U nekim pjesmama ("Za koga? Za život") još uvijek je pogađao zvuk koji je nekad gajio s Majkama, kojim je održavao vezu sa starim i novim fanovima, a zanimljivo je bilo tad koncertno doživjeti i obrade pjesama Majki u promijenjenim aranžmanima. Samostalno je snimio tri albuma, ali, osim prvog "Izgubljen i nađen", kojim je ponudio jednu novu formulu i vizuru svoje glazbe, svakim idućim tonuo je sve dublje u repliciranje samog sebe. Bez obzira na tu njegovu fazu u kojoj je pjevački postao pristojniji i uglađeniji s pjesmama bez ekstrema, uspio je svojom karizmom ostati na samom vrhu.

U kompletu gledano, kompilacija ima nedostataka, ali daleko od toga da je loš uvod u glazbu karizmatičnog love/hate glazbenika. Bare je sa svakim novim uspjehom grupe uspio privući novu publiku koja je u tim pjesmama nalazila svoj privatnih Idaho. Jako bitna stavka u tom činu je njegov uspjeh da zvukom nije otišao ka komercijaliziciji izvođača i prodaji duše. Oko tih stvari je uvijek bio čist, a i dan danas je beskompromisan i iskren u tom što radi. Dokaz je i kult koji ima i koji i dalje iz dana u dan raste.

ocjena albuma [1-10]: 7

jura // 11/07/2015