Malo povijesti

Namjerno sam si priuštil nešto duže razdoblje neprekidnog preslušavanja novog albuma Majki (pardon, na omotu piše nešto drugo: Goran Bare & Majke) "Teške boje". Vraćanje u daleku prošlost osobnog doživljavanja Majki bila bi preduga priča za poštovane posjetitelje Terapije. Zato vrlo kratko, ono što odmah pada na pamet je; zbunjujuće-ošamućeni prvi susret uživo ispred Godfathersa u Zagrebu, legendarne Franjićeve snimke, svi oni koncerti kojima smo brat Ivica i ja obilježavali jubilarne emisije "Obračun kod HR korala" a na kojima su Majke nastupale, hrpetine razgovora s bivšim i sadašnjim članovima Majki obavljene kroz "Obračun" ili objavljene po kojekavim tiskovinama, dostava albuma "Milost" autobusom i dvosatno traženje istog na šalteru informacija, jedno iznimno veselo upoznavanje Bareta i Kilmistera sa blagodatima "Zlatoroga" u klubu "Ex", bezbrojni odgledani nastupi, više i manje uspješni pokušaji snimanja koncerata kao i dostave/razmjene istih, "tajno" preslušavanje draft-verzije albuma "Vrijeme je da se krene", promocija "Puta do srca sunca" u Jabuci uz Baretov odlazak usred fešte s jednim primjerkom albuma u džepu itd itd

Recenzije

Dosadašnje recenzije albuma? Uglavnom pozitivne, no ima tu svega. Primjerice, totalnog pretjerivanja; Dubravko Jagatić: "Teške boje mogu komotno stat uz bok najvažnijih rock albuma prvog desetljeća 21. stoljeća i to ne samo u Hrvatskoj". Ili, još hvalospjeva od Majkama uvijek sklonog Aleksandra Dragaša: "Majke u studijskom izdanju nisu tako rokale još od prva dva albuma, a najdojmljivije i najefektnije su tamo gdje su najžešće, najprljavije i najčvršće. Zvuče prljavo poput garage-rocka 60-ih, ali i masivno poput stadionskog i hard rocka 70-ih ''. Prilično realno i objektivno zvuče riječi Anđela Jurkasa: "Nakon dugo godina klečanja, pužnje, sporog voženja, Bare se vraća kao klasa optimist s ortodoksnim rock and roll albumom, praćen skladnom postavom, a Majke su postale tek prateći bend, kao nekad Plaćenici." Slično misli i Marko Podrug: "Kadrovski osvježene Majke uspio je inspirirati dovoljno da "Teške boje" zazvuče neočekivano kompaktno, smisleno i snažno." Najlošiju recenziju dao je Aleksandar Holiga u Forumu, koji kaže: "Jedini definitivno pozitivan pomak je vrlo "nabrijana" produkcija koja će možda pomalo i zateći slušatelja, a Majke povesti u smjeru suvremenijeg hard-rocka, no ni ona ne može sakriti dojam da su ostale pjesme nadasve monotone, rezignirane i u najboljem slučaju prosječne" i zaključuje - "Nakon 13 godina pauze od zadnjeg studijskog albuma - jednostavno premalo." Dojam

Dakle, kroz ova dva tjedna preslušavanja, nakon što se svih deset novih pjesama izvrtjelo bezbroj puta, dojam je dvojak. Prvenstveno, ipak sam zadovoljan da je novi album napokon tu. Da se opet čuje ono specifično dur-mol ispreplitanje koje ostavlja upravo takav opori, gorko-slatki okus i doživljaj rock n rolla Majki. Da je još jednom uhvaćen određeni dio bijesa, snage i atmosfere s prva dva albuma. Da je Zoki po ne znam koji puta potvrdio koliko je genijalan autor (i gitarist). Da osobno mogu izdvojiti par naslova, ponajviše "Pozovi me u noć", "Nisam tvoj", naslovna, a pogotovo fenomenalna i na albumu najjača (u svakom pogledu) pjesma "Ona", koje bih stavio na kompilaciju najboljih pjesama Majki.

A s druge strane, već me hvata muka od sve veće karikaturalnosti glavnog junaka, od beskonačnih novih posrtanja i ponovnih ustajanja, od prizemno intoniranog i iritirajuće jadno usmjerenog "provokativnog" spota, od Bare & Plaćenici prisutnih prizvuka, od pjesme "Depresija" koja nema veze ni sama sa sobom ni ikakve poveznice s ostatkom materijala, od sveprisutnih plakata za nastup u Tvornici, od Baretovog odgovora na pitanje: "Zašto samo ne Majke, kao što je bilo do sada?" koji glasi: "Jednostavno, zato što sam nakon toliko godina koliko pjevam shvatio da puno ljudi ne zna za Majke. To je više u marketinške svrhe, nije to moj ego." i od još nekoliko manje važnih činjenica koje neću spominjati zbog "bolje prošlosti".

Teške boje

Stavio sam ovaj album odmah nakon prvih preslušavanja negdje iza Razdora, Razuma i bezumlja i Vrijeme je da se krene. A danas, dok su u potpunosti "sjele" nove pjesme i friška su sjećanja na nastup Majki sa Špancirfesta i izvedbu uživo dijela novog materijala - sve sam sigurniji da će na tom mjestu i ostati. I da će, prilično dobro započeta i opet zarolana priča vrlo skoro, zahvaljujući glavnom zabavljaču, ponovno završiti sa dugom pauzom i nikome potrebnim solo-projektima.
Pa su Teške boje, nakon 13 godina stanke, onima "koji ipak znaju za Majke", album u kojem treba uživati na jedan, ja bih rekao, u potpunosti osoban način.

Boris

ocjena albuma [1-10]: 8

okhrk // 24/10/2011