Ako Vam nedostaju Fleet Foxes, a Father John Misty Vam je previše pop, najnoviji album CO-PILGRIMa je taman za Vas. Ako baš želite možemo se "spustiti" još dublje do The Beach Boysa ili flower power bendova 70ih, ali mislim da Vam je već sve jasno.

Inače, mozak CO-PILGRIMa je Mike Gale, Oxfordski muzikomanijak, čiji je ovo treći album u dvije godine. Na prva dva albuma pomagali su mu prijatelji i odsvirali sve što on nije uspio, no, na ovom albumu osjeća se bendovski duh i čuje se timski rad.

Već na početku s naslovnom Slows to Go uvode nas u svoj svijet prepun velikih harmonija i višeglasja uz koje se i tmurno jutro čini sunčanijim i ljepšim, a u nastavku sunce razbija oblake i do kraja, u završnoj sporogorećoj Don't Go Meek Into the Night, već nas grije, makar bilo i varljivo jesensko.

Osim finog pop-folka kojeg prizivaju u većem dijelu albuma, neke su pjesme usmjerene i prema klasičnom indie popu, i to onom iz ere 80ih, odnosno R.E.M.-ove početne i najbolje faze. Tu prvenstveno mislim na Echo in My Dreams ili Wave in the Siddy, a bome na nekim se pjesmama (Sweet Murmur Of i You Come Over You Go) ubacuje simpatičan ženski glas, pa tu malo ulaze u Go-Betweens područje. Da znaju i malo "zarežati" s gitarama pokazali su nam pred kraj Flood of Tears, koja je iz fine pop balade prešla u MBV-like pilionu. Srećom dovoljno kratku i sramežljivu.

Sve u svemu, "Slows To Go" je jedan jako jako simpatičan album, koji se sluša bez opterećenja, i sigurno je da neće ostati zaboravljen na polici, između drugih albuma.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 04/10/2015