Svaki album frontmena Soundgarden željno se iščekivao, a ispraćivao neprimjetno i razočaravajuće, pogotovo koncertni zapis "Songbook" (2011, USA no.69) koji stoji u redu kandidata za najdosadniji i najnezanimljiviji live zapis u povijesti rocka. Cornell za razliku od svojeg velikog uzora Roberta Planta na solo albumima nije uspio sačuvati glazbenu reputaciju hard rockera prešavši na tanju liniju akustike i lakoglazbenih folk-rock nota neprestano se pokušavajući prikazati kao čvrst i samosvjestan kantautor s bogatim rasponom kreativnosti, ali ruku na srce, izuzev upečatljivog i snažno sugestivnog vokala malo toga što je vrijednog spomena ostalo.

On na ovome albumu doslovce trči za pokušajima skladanja velikih hit-singlova, balada i laganica s ponekim prekomercijalnim konotacijama poput popistične "Before we disappear" koja bi bolje pristajala brit-pop i hipsterskim izvođačima ili ponovno dance-rocka "Our time in the universe", ovaj puta blago uronjenog u orijentalne synth i orkestrirane folk arabeske. Više od polovice albuma je akustičnog sadržaja s obiljem gudača i klavira, distorzija je skroz sporadična i osim matičnog velikog benda izgleda da mu više uopće ne pada na pamet pritiskati papučicu pedale i odvrtati pojačalo. Jest, ovdje u glazbenom i sviračkom pogledu sve stoji fino dotjerano s pratećim bendom okupljenim oko čuvenog Brendan O'Briena kojim opet nešto pokušava - Dylanovski razviti strategiju velikog autora, ali niti to mu ne uspjeva. Nema Cornell velike misli i gorde stihove, a smisao njegove poetike ipak nije toliko značajan koliko je to u okvirima teškog zvuka Soundgarden gdje je ipak radio daleko koherentnije stvari s niskim stupnjem baladičnosti i pastorala. Kao i svi dosadašnji solo albumi i ovaj pati od pretrpanosti finih ležernih pjesmuljaka koji u bendu nikako ne bi prošli. Suviše se opustio u letargiju asocijacija i sentimentalnosti da već nakon 5-6 pjesama album zapada u veliki monotoni klišej od kojega očito neće odstupiti čekajući trenutak za veliki hit kakav je bio "You know my name" (2006, UK no.7, USA no.79). Skoro 70 minuta ovakvog materijala je pretjerano pa makar od albuma do albuma održavao veliki period diskografske neaktivnosti.

Lako slušljivo i melodično jeste, ali ništa više od toga. Samo prosječan i vrlo brzo zaboravljiv rad.

Naslovi: 1.Nearly forgot my broken heart, 2.Dead wishes, 3.Worried moon, 4.Before we disappear, 5.Through the window, 6.Josephine, 7.Murderer of blue skies, 8.Higher truth, 9.Let your eyes wander, 10.Only these words, 11.Circling, 12.Our time in the universe, 13.Bend in the road, 14.Wrong side, 15.Misery chain, 16.Our time in the universe (remix)

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 26/10/2015