home > mjuzik > Rattle That Lock

kontakt | search |

DAVID GILMOUR: Rattle That Lock (Columbia, 2015)

Novim, tek četvrtim solo albumom vođa Pink Floyd se pokušava iskupiti za neinventivnu povratničku bezidejnost instrumentalne gromade "The Endless River" (2014, UK no.1, USA no.3) raskošnom velebnošću 'zveketavog zaključavanja'. Paradoksno je da album s ovakvom zvučnom poantom u nazivu uopće nije zaključan, tajnovit, misteriozan ili na bilo koji način čudnovat, neobičan i sofisticiran jer ima posve otvoren cjelokupni dizajn u kojeg je uključena cd-knjižica od čak 22 stranice s tipičnim Floydovskim omotom iz 80-ih nakon odlaska Roger Watersa, potom nekoliko različitih dezena (CD, LP, DVD, Blue-ray disc u šarenom novčaniku, digitalni download...) od kojih deluxe izdanje ima knjižicu od nevjerojatnih 80 stranica u kojoj je više od polovice prepiska "Druge knjige" iz poeme "Izgubljeni raj" John Miltona koja je inspirirala Gilmourovu suprugu Polly Samson za usmjerenost u lirskoj tematici.

Roger Waters je u Floydima bio angažirani poeta koji je znao stvarati velebne koncepte o ratovima, ljudskim tragedijama i posrtanjima, svjetskim aktualnim temama i kapitalističkoj otimačini, dok se Gilmour nakon njegovog odlaska pokušavao hrvati s metamorfozama prividnog, ali i usiljenog tapkanja u mjestu o ničemu osobito važnom što je najbolje došlo do izražaja na albumu "The Division Bell" 1994. Njegovi solo albumi od prvog "David Gilmour" (1978, UK no.17, USA no.29) stalno su bili obavijeni debelim slojem impregnirane katarze s blijedim tračkom prozaičnosti u kojoj je mnogo toga manjkalo, a osobito duhovitosti koja je mogla u nekim slučajevima izvući daleko jači efekt. Zato je na ovome albumu glavne tekstualne konture rasprela Polly s kakvim-takvim konceptom o tipičnom danu u životu sredovječnog muškarca koji se pomirio s gubitkom libida samozatajno razmišljajući o smrtnosti, vlastitim strahovima i paranojama monumentalno zborivši o padu Lucifera, posrtanju čovječanstva u napast i pokušaju bijega od duhovne kazne. No, kako je dijelom i Gilmour potpisnik lirike, svi ti njezini dovitljivi skokovi gotovo se poništavaju u njegovoj neambicioznosti gubeći dosljednost odvođenjem pjesama u vrlo nepovezano štivo. Očito je da Gilmour neprestano pati od jedne te iste navike iskopavanjem starih Watersovih metoda koje su, zna se, bile inspirirane Syd Barrettovom genijalnošću. Tu je Gilmour uvijek bio tek samo treći stihoklepac koji se šlepao na njihove inteligentne i duhovite kreacije. Razlika je ovdje što se ipak primjeti, ali dakako suvišno prekopavanje po aktualnim i relevantnim temama ratnih razaranja i sistemskih manipulacija društveno vodećih organa. Uz to, specijalna promotivna turneja koja je startala u pulskoj Areni 12.IX 2015. upravo je fokusirana na gordu povijesnu moć Rimskog carstva s koncertima po amfiteatrima i sličnim zdanjima što su Floydi prakticirali još ranih 70-ih s onim "Live at Pompeii" (1971) ili nastupom u čikaškom Auditorium Theatre 1972. Stari štos na novi način.
[ david gilmour i phil manzanera 2015 ]

david gilmour i phil manzanera 2015

Gilmour već jako dugi niz godina pokušava osmisliti novu strategiju umjetničke auto-progresije neprestano upadajući u kolosjek prošlosti koju ovdje nije izvukla niti impozantna cifra od 30-tak gostujućih glazbenika među kojima su Jools Holland (piano), Phil Manzanera iz Roxy Music (klavijature, akustična gitara, produkcija), orkestracije Zbigniewa Preisnera ili prateći vokali Mice Paris. U osnovi, album je sastavljen od starih snimaka Richard Wrightovih klavijatura snimljenih još u vrijeme nastanka "The Division Bell" albuma na koje je Gilmour osmislio gitare s ritam sekcijom Guy Pratta (bas) i Steve DiStanislao (bubnjevi), te po potrebi nafilao svašta po malo od svih tih gostiju s neskrivenim talentom za raskošnu organizaciju snimajući album na više lokacija (u njegovom Astoria studio na brodu, Medina Studio u Hoveu, londonski AIR Studio, jedna crkva u južnom Londonu...).



Glazba je drugi, daleko bolji par rukava uz onaj naramak Pollyinih tekstova. Naslovni singl "Rattle that lock" oživljava simpatični plesni funk-rock Roxy Music (deluxe izdanje sadrži čak 3 dodatne verzije) s pratećim Liberty zborom, mračna "Faces of stone" kabaretsku elegičnost Leonard Cohena, "Dancing right in front of me" funk-valcer sa zavidnom gitarskom reskošću i ponajboljim iskrenim Gilmourovim tekstom od posljednjeg solo albuma "On An Island" iz 2006., a drugi singl, plesna "Today" zajedno s ovom prethodnom, epohu "Animals" stvarateljstva. Uz klasične lagane akustičarske i eterično baladične motive instrumentala "5 A.M.", "A boat lies waiting" (sa sitnim govornim snimkom Wrighta), "Beauty" i završne "And then...", jedino koliko-toliko iznenađenje jest jazzy-pop "The girl in the yellow dress".

U principu da je Gilmour toliko snažan u lirici poput supruge, "Rattle That Lock" je komotno mogao biti potpisan kao Pink Floyd album da je još ovdje prisutan i Nick Mason. Daleko bolje bi funkcionirao spram "The Endless River" i donekle bi nastavio putanju grupe zaustavljenu s "The Division Bell". Ipak, ovdje je prog-rock obuzdan u predvidljive aranžmane, nema kompleksnosti, ali niti lirske napadnosti lutajući malo drumom, a više šumom prizivajući bolje ili lošije uspomene na slavnu prošlost benda. Fanovi i benda i Gilmourovog solo djela mogu biti ispodprosječno zadovoljeni: ipak se dobilo mnogo više od onog očaja "The Endless River", a puno manje od klasičnog Pink Floyd albuma nakon "The Wall" ili "The Final Cut". Sveskupa ovo dođe kao smjesa ona dva bendovska albuma poslije razvrgnuća suradnje s Watersom. Ništa osobito.

Naslovi: 1.5 A.M., 2.Rattle that lock, 3.Faces of stone, 4.A boat lies waiting, 5.Dancing right in front of me, 6.In any tongue, 7.Beauty, 8.The girl in the yellow dress, 9.Today, 10.And then...

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 07/11/2015

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: The World Down There

PETRALE: The World Down There (2024)

| 08/11/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Blitz recenzije from crust till death

VARIOUS ARTISTS: Blitz recenzije from crust till death (2024)

| 07/11/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: The Moons' Shade

ATTUKA: The Moons' Shade (2024)

| 06/11/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Blight Privilege

NACHTMYSTIUM: Blight Privilege (2024)

| 04/11/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Bittersweet

VODITE VRAGA: Bittersweet (2024)

| 03/11/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*